Francuski akademik André Frossard napisao je knjigu dojmljiva naslova: Bog postoji, ja sam ga susreo! Ali, kako je uopće moguće tako nešto izjaviti? I nije li to zapravo već po naravi stvari nemoguće?
Mi kršćani vjerujemo da se je Bog objavio ljudima. Teologija uči da postoji već takozvana naravna objava, tako da se po Božjim tragovima u stvorenom svijetu, čovjek može svjetlom vlastitog razuma doći do zaključka o Božjem postojanju. Ali to još ne znači da taj Bog ima izravne veze s osobnim životom. Kad se u kršćanskoj vjeri govori o nadnaravnoj objavi želi se reći kako se Bog objavio, očitovao u ljudskoj povijesti, i to riječima i djelima. Najveći dio te Božje objave dogodio se u povijesti Izabranog naroda, Izraela. Bog nije samo objavio što čovjek treba činiti (Božji zakon) da bi vršio njegovu volju, nego je čovjeku objavio njegov identitet (da je čovjek slika Božja na zemlji) i očitovao mu samoga sebe. Zanimljivo je primijetiti da događaji Božje objave uvijek sadrže komponentu susreta iz kojega proistječe prijateljstvo i savez između Boga i ljudi.
U kršćanskom vjerovanju vrhunac Božje objave jest utjelovljenje, odnosno vjera da je Bog postao čovjekom. I sama biblijska tvrdnja da se Bog objavljuje riječima i činima ne da se lako uklopiti u filozofijska razmišljanja, što je još paradoksalnije kada se radi o stvarnosti utjelovljenja. Kad se k tome doda ispovijest vjere da je taj isti Bog radi nas i radi našeg spasenja sišao s nebesa i utjelovio se po Duhu Svetom od Marije Djevice i postao čovjekom, raspet također za nas, pod Poncijem Pilatom, mučen i pokopan, i uskrsnuo treći dan, to jednostavno ne može biti do li, kako reče Pavao iz Tarza, najveći propovjednik u vrijeme prve Crkve, Židovima sablazan, a poganima ludost. Ipak, onima koji u toga Utjelovljenoga, Raspetoga i Uskrsnuloga vjeruju, ta je vjera na spasenje, jer u tom je sila Božja i Božja mudrost (usp. 1 Kor 1,23).
Crkva vjeruje da je sin Djevice Marije, Isus iz Nazareta u Galileji, rođen u Betlehemu Judejskom, koji je propovijedao Božju dobrotu i blizinu, okupio zajednicu učenika, činio čudesa i pozivao na obraćenje, te na traženje židovskih glavara (Sinedrija) propet od satnije vojnika rimskog upravitelja Poncija Pilata na Kalvariji, najvjerojatnije 7. travnja 30. godine, da je treći dan nakon smaknuća uskrsnuo od mrtvih, te se neko vrijeme očitovao svojim učenicima – da je on uistinu utjelovljeni Božji Sin, druga božanska Osoba Presvetog Trojstva. Crkva vjeruje da je on pravi Bog i pravi čovjek, te da se u njegovoj osobi nalazi odgovor na pitanje: Može li se Boga susresti?
Kad se dobro promisli, čini se nekako Boga nedostojno da se snizi pa da ga se može susresti na sasvim običan, čovjeku prikladan način! Ako Bog izabire upravo taj put prilagođavanja čovjeku, da bi se čovjek mogao, koliko je u skladu s njegovim sposobnostima i silama, uzdignuti k njemu, onda to bitno mijenja čisto razumsku, filozofsku ideju o Bogu. Ipak, kršćanski govor o Bogu se uvijek i samo temelji na Božjoj objavi i uprisutnjenju u povijest u osobi Isusa Krista. Ako je pak Isus Krist jedini posrednik između Boga i ljudi (usp. Heb 5-6), jer je i Bog i čovjek, te tako na osobit-osoban način tvori most između Boga i ljudi, tada je i jedini način autentičnog susreta s Bogom u Isusu Kristu. Jednostavno rečeno, tko je susreo Isusa, susreo je Boga; odnosno, koga je Isus susreo, toga je Bog susreo!
No, je li moguće danas susresti Isusa? Vjera nam kaže kako je Isus nakon svojeg uskrsnuća od mrtvih uzašao na nebo! Gdje je to nebo? Nebo je, najjednostavnije rečeno, tamo gdje je Bog! Gdje nije Bog, tamo nema neba, nema raja! U svakom slučaju, Isus više nije tjelesno prisutan među nama da bismo ga mogli vidjeti, slušati, doticati na način na koji su to mogli apostoli ili žene koje su za njim išle, kako spominju evanđelja. Ako je tako, znači li to da Isusa jednostavno više ne možemo susresti? Moglo bi se reći kako je to u određenoj mjeri točno, ali i to da još uvijek on može susresti nas! Jer, ako stoji iskaz vjere da je Isus Krist pravi Bog, onda njegovo proslavljeno čovještvo i dalje tvori most između nas i Boga, između neba i zemlje. Dakle, možemo zaključiti kako je Isusa moguće susresti, ali na poseban, drukčiji način!
Tekst je preuzet uz dopuštenje autora prof. dr. sc. Ante Mateljana iz djela “O sakramentima. Izbor radova”, Crkva u svijetu, 2017.
