Nije lako biti roditelj. Obiteljski život je pun izazova. Tako je bar zamišljen. Baš kao životna škola koja nas uči kako voljeti, opraštati, i živjeti nesebičnim životom. Postoje oni trenuci kada se kao roditelji osjećamo kao da smo posve izvan sebe. To sam i sam osjetio. Međutim, došao sam do spoznaje da čak i u teškim iskustvima, zapravo pogotovo u takvim iskustvima, Bog nam govori kao roditeljima.
Postoje mnoge stvari koje nam Bog – pa čak i podsvjesno naša djeca – pokušavaju reći kroz to naše „ludilo”– a to je, prije svega, činjenica da trebaju našu pažnju. I to je posve očito. Bog na svoj način privlači našu pažnju, a tako čine i naša djeca. Stalno nam trebaju ti podsjetnici. Osim toga, postoji još pet stvari koje nam Bog možda pokušava reći u našim netrepeljivostima.
1. Učite se strpljenju
„Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada.” ~ MUDRE IZREKE 16:32
Siguran sam da je posljednja stvar koju želite čuti kada se trudite sačuvati zdrav razum da morate biti strpljivi. Ali istina je. Upravo te netrepeljivosti služe kao podsjetnik koliko je Bog strpljiv i pun ljubavi prema nama čak i kada smo ponekad raskalašeni, neobuzdani i neposlušni. Ako je Bog, kao naš otac, strpljiv s nama, kako to da mi gubimo strpljenje sa svojom djecom?
Sve svoje netrepeljivosti bi trebali shvatiti kao prilike. Djeca nas prisiljavaju da se učimo strpljenju kroz praksu, i to je jedini način da se uistinu naučimo strpljivosti.
2. Volite poput Boga
“ GOSPOD prođe ispred njega i proglasi: ` GOSPOD, GOSPOD, Bog milosrdni i blagonakloni, spor u srdžbi, pun vjernosti i odanosti,…” ~ IZLAZAK 34:6
Bog vas voli bezuvjetno. Znate li što to zapravo znači? To znači da vas voli bez obzira što radite, govorite, ili mislite. Čak i ako ga odbacite, zaniječete, okrenete mu leđa, opsujete ga, nazovete ga “najgorim ocem ikada”… On vas i dalje voli. Gleda vas sa sjajem u očima i smiješi se jer mu donosite radost.
Dakle, u trenutcima kada se živcirate, razmišljajte o tome kao o prilici da volite kao što Bog voli. Volite svoju djecu bezuvjetno. Trebate ih voljeti čak i ako iskoče iz vlastite kože. Volite ih i ako se smiju, plaču, ili vrište. Nije uvijek lako, ali je moguće i potrebno.
3. Odnos s Bogom?
“ Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost.” ~ GALAĆANIMA 5:22-23
Ti su plodovi Duha nastali djelovanjem Duha Božjega u našim životima. Drugi način razmišljanja je da plodovi Duha proizlaze iz osobnog odnosa s Bogom.
Način na koji reagiramo prema svojoj djeci u teškim trenucima upravo je odraz našeg duhovnog stanja. Naš unutarnji život izravno je povezan s našim vanjskim životom. Ako brzo izgubite strpljenje i pobjesnite, to može biti odraz vašeg duhovnog stanja. Očito niste mirni. Da biste pronašli mir, morate više vremena posvetiti Bogu i pronaći unutarnju tišinu. Osim ako već niste sveti, uvijek ima mjesta za rast.
4. Budite nesebični
“Ništa ne činite usprkos ili za praznu slavu; nego poniznošću činite jedan drugoga većeg od sebe. Ne gledajte svaki na svoje, nego i na ono, što je drugih!.” ~ FILIPLJANIMA 2:3-4
Djeca nas često dovode u situaciju da izgubimo živce. Događa se to najboljima od nas. Ipak, shvatio sam da razlog zbog kojeg gubim živce, u većini slučajeva, nije način na koji se moja djeca ponašaju, čak i ako se loše ponašaju, nego me frustrira njihova potreba za mojom pažnjom. Frustriran sam jer želim raditi nešto drugo i jer sam prisiljen uskratiti sebi to zadovoljstvo ili želju da nešto obavim kako bih se nosio s njima.
Kada me nije briga da nešto trebam ili želim obaviti, tada je manja vjerojatnost da ću se iživcirati i mogu puno mirnije odgovoriti na potrebe djece i smanjiti razinu stresa za sve. Razmišljajte o ovim trenucima kao o prilikama ili čak kao o izazovima u služenju svojoj djeci.
5. Ne krivite njih
“Zato nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš.” ~ RIMLJANIMA 2:1
Uvijek je lakše uprijeti prstom u nekog drugog nego pogledati se u ogledalo. Iako su vam djeca ponekad teška, lako zaboravimo da puno puta nisu oni za to krivi. Ako ste pod stresom zbog nečeg drugog svaka će vas sitnica uznemiriti. U ovom slučaju to nisu vaša buntovna djeca, već nešto drugo u vašem životu što, povezano sa narušenim obiteljskim odosima, može donjeti nemir. Stoga, ne optužujte ih na brzinu. Kada upirete prstom u njih, sjetite se da postoje još tri prsta koja upiru u vas.
Siguran sam da postoje slučajevi na koje se ništa od ovoga ne odnosi, ali pretpostavljam da ćete se složit da je ovih pet preporuka primjenjivo za većinu slučajeva. Zasigurno postoji još mnogo stvari koje možemo dodati na popis, ali ideja je bila potaknuti vas na razmišljanje. Pozivam vas da razmislite o tome sljedeći put kada budete imali loš dan ili kada osjetite da vas djeca izluđuju; nadam se da će vam ovo pomoći da stvari vidite drugačije.
dr. sc. Angelina Gašpar
Izvor:
