Kako se danas žene odnose prema sebi i koliko drže do sebe i do svoje vrijednosti? Dobar i aktualan primjer možemo vidjeti u TV-emisijama “Gospodinu savršenom” ili “Ljubav je na selu”, gdje se skupina žena bori za naklonost jednog muškarca gotovo moleći za njegovu pozornost, a često treba podnositi uvrede i razna poniženja. Kako je došlo do toga da vrijednost osobe određuje netko drugi?
Današnjim djevojčicama se najčešće upućuju komentari glede njihovog izgleda: „Tako si lijepa danas! Kako ti je dobra frizura! Kako si slatka!…“ Kada stasaju u djevojke i žene onda kreću poruke: „Kako si lijepo smršavila!“ ili u suprotnom, „Jesi li se to malo udebljala“… Ako djevojčice od svoje druge, treće godine samo slušaju o svom izgledu, odrastaju s idejom kako je puno važnije kako one izgledaju od toga tko su one zapravo. Zato je važno kako im se obraćamo, jer ako im često i svakodnevno govorimo o njihovom izgledu, to vrlo brzo postanu i njihove misli. Stoga umjesto toga, možemo im reći: „Kako si to dobro smislila! Kako si samo brižna! Kako si inteligentno postupila!“ To ne znači da treba negirati njihova tijela kao dio identiteta, ali ne smije se svoditi njihovu vrijednost na izgled tijela. Sitne nesavršenosti čine nas posebnima. A kako bismo ih prihvatili, potrebno je puno vremena i rada na sebi.
Biti visokovrijedna osoba nema veze s vanjskim standardima ljepote ili društvenim normama, nego s unutarnjom snagom, poštovanjem prema sebi i izborima koje donosimo. To je odraz osobina koje osobu čine dostojanstvenom, autentičnom i svjesnom svoje vrijednosti. Ne radi se o savršenstvu, već o načinu na koji razmišljate, kako djelujete i kakav stav nosite u sebi.
Idealan oblik tijela nameće se još od najranije dobi kroz lutke, kao što je Barbie. Ona je kulturna ikona izgleda koji se nameće kao poželjan, iako znanstvenici tvrde kako je takav izgled nemoguće postići (Radford, 2007). Kada bi Barbie bila čovjek, morala bi hodati četveronoške zbog svojih malih stopala, imala bi mjesta u svome tijelu za samo pola jetre, ne bi mogla držati glavu uspravnom zbog premršavog vrata ni dizati većinu predmeta (Time). Također, imala bi iskrivljenu kralježnicu, ne bi mogla roditi i nedostajalo bi joj jedno rebro.
Masovni mediji idealiziraju nerealan izgled ženske ljepote kojim dominira mršavost, ali s oblinama koje nadopunjuju savršena koža, zubi i kosa (Bell, Dittmar, 2011). Promiču nerealnu i umjetnu sliku ženske ljepote koju većina žena ne može dostići. Pretjerana izloženost nerealnim idealima ljepote može utjecati na razvoj poremećaja slike tijela kod kojeg osjećaji, misli i percepcija tijela postaju iskrivljeni i mogu dovesti do nezdravih prehrambenih navika ili čak poremećaja u prehrani. U filmu Barbie pokušavaju je utješiti sljedećim riječima:
„Nemoguće je biti žena. Tako si lijepa i tako pametna, ali ubija me što ne misliš da si dovoljno dobra. Kao, uvijek moramo biti izvanredne, ali nekako to uvijek pogrešno radimo. I zapravo ispada da ne samo da sve radimo krivo već je i sve naša krivica. Tako sam umorna od gledanje sebe i svake druge žene kako se ubijamo u pojam da bismo se svidjele drugima. “
Stoga, odgajajmo djevojčice i sinove, vodeći se riječima brata Jakova od Križa:
“Nisi vrijedan zbog onoga što činiš.
Nisi vrijedan zbog onoga kako izgledaš.
Nisi vrijedan zbog onoga što ti drugi plješću.
Vrijedan si jer si stvoren da budeš vrijedan.
Vrijedan si jer si stvoren da budeš voljen.
Vrijedan si jer si stvoren da možeš voljeti.
Vrijedan si jer Bog ne pravi greške u stvaranju, jer te želio baš ovakvoga i On zna zašto je to htio.”
Nikolina Vugdelija, prof. pedagogije
