„Kršćanski caritas, socijalna politika i socijalni rad pojmovi su koji označavaju različite oblike zauzimanja za čovjeka i skupine ljudi kojima je ugroženo ljudsko dostojanstvo”, tim riječima poznati profesor Baloban “komentira” ovo pitanje kojim se bavi ovaj članak.
Što je znanstveno utemeljeno, što je praktično, što je bolje? Na ovo pitanje naravno nema odgovora, a posebno na to što je bolje jer i nije cilj da je nešto “bolje” već je cilj međusobna suradnja. Ipak treba napraviti objasniti razliku navedenih pojmova, a to je da socijalna politika i socijalni rad imaju važno mjesto u teoretsko – znanstvenim raspravama i praktičnoj primjeni dok kršćanski caritas je u društvu prisutan prvotno po praktičnoj primjeni i djelovanju. Ono što pojedini stručnjaci ističu kao prednost i važnost socijalne politike jest bolja organizacija i ozbiljniji pristup. Ipak, i vjerske organizacije su bitan faktor te tako jedni autori kažu: „Vjerske organizacije, unutar Hrvatske i izvan nje, vjerojatno igraju sve važniju ulogu u pripremi socijalne politike“. Ali ipak oni ističu i opasnost da pružanje pomoći postane diskriminatorno. U smislu da vjerske zajednice i nevladine udruge civilnog društva mogu početi birati određene grupe unutar šire populacije te tako početi neravnomjerno podjeljivati pomoć. Upravo zato su važni država i nadnacionalne organizacije, na njima je da osiguraju da nema ni nacionalnih niti rasnih osnova za pružanje usluga već da se dijeli svima jednako.
Karitativni rad Katoličke Crkve je sastavni dio nje same, odnosno njezine socijalne dimenzije. Sama socijalna dimenzija se kroz povijest razvijala u praktičnom i teoretskom vidu. Crkva je oduvijek pomagala potrebitima, ali prvi službeno osnovani Caritas je osnovan relativno kasno i to je bilo u Freiburgu 1897., a u Hrvatskoj se to dogodilo u Zagrebu 1933. S obzirom na Hrvatsku zanimljivo je primijetiti da je i hrvatski Caritas pratio razvoj europskih gibanja i rada na području socijalne politike. O ozbiljnosti bavljenja socijalnim radom u Hrvatskoj valja spomenuti primjer Vilka Anderlića, svećenika i profesora, koji pravi jasnu distinkciju između karitativnog djelovanja i socijalne politike. Česta je predodžba da u kršćanskom caritasu i radu s najpotrebitijima nedostaje profesionalnosti, ali već ovdje u vrijeme navedenog profesora, a to je početak 20. stoljeća, pravi se jasna razlika. Tako on o kršćanskom caritasu govorio kao sastavnici života jednog kršćanina i to se očituje kroz brigu o potrebitima. Socijalna politika pak, po Anderliću se ostvaruje na području društvenih struktura. Drugi autor koji se također nadahnjuje na već spomenutom Anderliću, u tom kontekstu ističe „važnost države u rješavanju socijalnih problema, ali isto tako i njezinu nemoć, ako u društvu nema duha solidarnosti, građanske odgovornosti i kršćanske dobrotvornosti“. Kako bismo bolje razumjeli, važno je naglasiti da caritas prvenstveno djeluje kurativno, ne toliko preventivno, dok socijalna politika je u prvom redu preventivna. Također socijalna politika je briga države kako uspostaviti pravednije društvo, dok karitativno djelovanje je nadahnuto vjerskim motivima i nadnaravnim usmjerenjem. Ipak, vrijedno je spomenuti da je Katolička Crkva u Hrvatskoj utrla put organiziranom karitativnom radu, a samim time razvijala svijest o potrebi organiziranog socijalnog rada i socijalne politike.
Zaključno, socijalna politika se bavi skupinama, vrstama, klasama, a ne pojedincem. Pojedincem se bavi caritas, odnosno konkretna i opipljiva pomoć i ljubav prema bližnjemu. Oboje pak treba karakterizirati solidarnost te oboje treba poprimiti institucionalne oblike. Ciljevi su slični, a to je kako poboljšati socijalnu situaciju potrebitih.
