Kad čujemo riječi “Volim te” od druge osobe, nađemo se često u nedoumici. Možemo odgovoriti: “I ja tebe volim” ili okrenuti se na drugu stranu i nikada ne produbiti novi odnos.
Slično je i u našem odnosu s Bogom.
Kroz Božju Riječ u dubini svoga bića možemo osjetiti da smo od Boga voljeni. Svatko od nas je slobodan prihvatiti Božju ljubav ili joj okrenuti leđa. Bog zove svaku osobu da odgovori na onaj poziv koji mu je namijenio kroz obiteljski ili redovnički život.
Kao redovnica često sam kroz razgovore nailazila na stereotipe o redovničkom životu kao neumornom služenju Gospodinu u postojanoj vjernosti, uz pokoji bijeg od užurbanog života.
No sjetimo se što je Isus htio od Petra čuti kada ga je tri puta pitao nakon uskrsnuća: “Voliš li me?” (Iv 21,17). Na isti način je objasnio Marti zašto je njezina sestra Marija sjedila do njegovih nogu: “… jer je Marija izabrala najbolji dio” (Lk 10,42). Sjetimo se što je Gospodin označio kao najveću zapovijed: “Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim i svom dušom svojom i svim umom svojim” (Mt 22,37).
Kao redovnicu, Službenicu Milosrđa, uvijek nanovo me dirne koliko Gospodin od nas prvo očekuje osobni odnos, a onda služenje ljudima. Sam Gospodin Isus želi biti naša prva ljubav i upravo ta ljubav potiče nas na dobra djela.
Kako bi trebala izgledati ta ljubav?
Sveti Pavao nabraja sedam konkretnih stvarnosti koje ljubav jesu i osam koje to nisu.
Koje su to osobine možeš pročitati u poslanici Korinćanima (1 Kor 13, 1-13).
Ukoliko želiš znati što Bog misli o tebi umjesto riječi ljubav možeš staviti svoje ime.
Ljubav se zove imenom tvojim.
s. Ružica Dodig
