Prilika ili neprilika?
„Što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste“ (Mt 25,45). Sveta Marija Krucifiksa dobro je razumjela ove Gospodinove riječi i zato je nastojala u svakom čovjeku prepoznati Krista. Učila se „prepoznavati“ Ga u vjernosti višesatnoj i ustrajnoj dnevnoj molitvi iz koje je proizlazilo svako njeno djelovanje. Njenu pažnju, ili bolje reći njezinu ljubav, posebno su okupirali mladi, te 1853.g. šalje sestre iz Brescie u daleki Dubrovnik za odgoj ženske mladeži. Dvije godine poslije, neposredno prije smrti, kao posljednju kuću koju je utemeljila otvara samostan u Splitu u kojem se sestre posvećuju odgoju djece i mladih. Te dvije kuće i dan danas odjekuju smijehom malih velikih ljudi.
Sv. Marijo Krucifikso kakva je bila mladež kojoj si služila u vrijeme svog života?
A danas… kakvi su? Kako da im danas služimo?
Mladi ljudi su mladi. Mladost je snaga, mladost je mogućnost, mladost ima sjeme mudrosti koje ima izrasti i razgranati se u veliko stablo, a potom i plodove donositi. Mladost je i polet i želja za novim, jačim, bržim…Mladost istražuje! Željna je drugog i drugačijeg! Mladost je i nježna, puna emocija. Kad hoće, mladost je do krvi vjerna svojim idealima. Mladost je poput vode koja uvijek pronađe svoj put, poput vode upija i zdravo i nezdravo!
Čuje se i danas kao što se nekad čulo da je mladost zahtjevna, svojeglava, hoće samo „ono što oni hoće“, posluh im nije jača strana! Kako osluškuju? Čim dodiruju? Gdje traže Stvoritelja?
Slušalice u ušima, mobiteli u rukama, međuljudskih odnosa sve manje, aplikacija sve više. Društvene mreže zamijenile su igrališta, sportske dvorane, parkove, klupe… Mnoštvo riječi, mnoštvo relacija, a opet mnoštvo osamljenosti i praznina koje vape i pozivaju upomoć. Makar bez riječi, zaglušujući tišinu, prazninu, vapaj koji je mnogo puta nijem i jedva prepoznatljiv.
Kako im služiti? Nema recepta! Svakako „bez slušalica“ u ušima, bez „mobitela u rukama“. Virtualna komunikacija ne smije konkurirati realnoj komunikaciji. Kako im služiti? Ne oponašajući njih nego poučavajući ih, a iznad svega i prije svega od Gospodinove Riječi, Evanđelja! Sv. Mariji Krucifiksi je bila jasna Isusova pedagogija. Zato je i mogla u susretu s (mladim) ljudima prepoznavati Krista! Kako im služiti? Tako da razvijamo vještinu osobne poučljivosti – docibilitas. Poučavaju li nas oni kojima služimo? Ili smo toliko poučeni da više nemamo što naučiti? Važno je biti slobodan od predrasuda i ne gledati ih „s visoka“ uvjeren u svoje znanje. Važno je uočiti konkretnu potrebu i ne banalizirati mladost mladih.
Gdje ih susrećemo? Tamo gdje smo mi ili tamo gdje su oni? Službenice Milosrđa danas susreću mlade u različitim oblicima pastorala, župnoj katehezi, školskom vjeronauku, učeničkom i studentskom domu i vjerujem mnoštvu spontanih i darovanih susreta.
Redovnica sam, a po službi i vjeroučiteljica. Od mladih ljudi nikad nisam čula da je vjeronauk višak školskom sustavu makar mu i ne pridavali važnost. Od odraslih jesam. Od mladih ljudi nikad nisam doživjela da im moj redovnički habit stvara distancu. Odrasli su mi nerijetko sugerirali, u dobroj namjeri, da bi bilo puno prihvatljivije da se laički odijevam. Lijepo je čuti kršćanski pozdrav „Hvaljen Isus i Marija“ koji odjekuje školskim hodnicima, u nadi da nije – ali je moguće da je – to jedina molitva u danu onog koji pozdravlja.
Mladi me uče da vole istinu, dosljednost i da čeznu za Ljubavlju! Traže Ljubav svim srcem, makar i na krivim mjestima. Pitanje je prepoznajemo li u njihovoj potrazi za Ljubavlju priliku ili nepriliku? „Bog je Ljubav!“ (1Iv).
AdC
