Odvest ću je u pustinju i njenu progovoriti srcu (Hoš 2,16).
Mi žarko želimo da netko progovori našem srcu.
Voljeli bismo da je to po našim uvjetima, slikama, zamišljanjima… Većina vjerojatno ne bi žarko željela da su to uvjeti koje nudi pustinja.
Stvari su vrlo jednostavne. Ako smo ovdje na zemlji željeli biti blizu Gospodinu i trudili se to postići, možemo očekivati da ćemo mu i u nebu biti blizu. Ako ovdje nismo željeli biti blizu Gospodinu, kako možemo to očekivati na nebu?
Što uopće znači biti blizu Gospodinu?
Dio odgovora na to pitanje daje nam naša utemeljiteljica sv. Marija Krucifiksa. Mogli smo ih pronaći u prijašnjim razmišljanjima (ove kolumne) o određenim dimenzijama njenog života i njene duhovnosti. Ulazeći u sveto i povlašteno korizmeno vrijeme, u ovom promišljanju ćemo reći nešto o njenoj ljubavi prema raspetom Kristu i suobličenju s Raspetim putem križa i patnje. I samo njeno duhovno prezime koje je uzela govori o tome što je željela da bude dio njenog identiteta-Krucifiksa (Raspeta). Njena pisma obiluju govorom o ljubavi prema Raspetom.
Ali…tvrd je to govor, tko ga može slušati?
Ipak, donosimo nekoliko njenih poticaja.
Ljubav prema Bogu – Uzmi Angelina, kaže ti Isus, uzmi svoj križ i slijedi me. Ne boj se, sam Bog ti se nudi za društvo, za učitelja i prijatelja…Uzmi vedro i predano bilo koji križ koji ti nosi život sa sobom, neće biti teži od tvoje snage i tvojih ramena. Doći će i kada se najmanje nadaš, ili izvana ili iz tvoje vlastite nutrine. Vjeruj da će ti ga providnost Božja dodijeliti. Trpi, podnosi i prihvati ga s radošću, za ljubav Isusa Krista, i svaka protivština bit će ti laka. Poteškoće su neizbježive, bile one tjelesne ili duševne, pa i vlastite savjesti…Moli kćeri moja, moli Isusa da me učini dostojnom trpjeti nešto radi njegove ljubavi!
Ljubav prema bližnjemu – Htjela bih vam olakšati križ i da ga mogu nositi ja umjesto vas, ali Gospodin pohađa vas i potrebno je da se radosno predate Njegovoj božanskoj volji…Ne mogu drugo nego reći vam da Isus zaslužuje sve i da jedna drugu uzajamno potičemo trpjeti sve iz ljubavi prema Njemu. Ne tugujte ako vam Gospodin dopušta patnju. Nikada ne dolazim Bogu s toliko pouzdanja i povjerenja kao kada me posjeti s kakvim gorkim patnjama. Tako ćete i vi činiti, utjecat ćete se Bogu s više pouzdanja, ljubit ćete Ga više i s njim ćete biti više sjedinjena.
Ljubav prema sebi – Mi smo u rukama Božje Providnosti, ona neka rasporedi sa svima nama ono što joj se više sviđa i zahvalimo od srca našem ljubaznom Ocu na posjetu koji nam čini. Ja za sebe smatram ovu patnju kao veoma veliku milost, željela bih jedino biti sigurna da mu se sviđam u svom djelovanju i da sve činim samo na Njegovu slavu. Sve služi da nas drži odijeljenima od ovog svijeta i da nam jednom pokaže da je ovaj život samo jedno hodočašće. Križ je dio izabranih! Bio uvijek blagoslovljen Gospodin bilo u patnjama, bilo u utjehama!
Na kraju, sjetimo se da križ ipak nema zadnju riječ. Krenimo kroz pustinju ka Uskrsnuću nasljeđujući svog Gospodina, idući njegovim putem. Osluškujmo što Gospodin govori našem srcu! Odgovorimo svojim životom na pitanja, izazove i nadahnuća koja su nam se javila čitajući ove retke. Odgovorimo ljubavlju prema Gospodinu, prema bližnjemu i prema sebi!
s. Marijana Ćuk
Više o Službenicama Milosrđa možete pronaći društvenim mrežama:
Web: https://sm-provincijalat.hr/
Facebook: https://www.facebook.com/SluzbeniceM
Instagram: sluzbenice_milosrda
