„Zaista kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko.“
Službenica Milosrđa prepušta se vodstvu Dobroga kako bi izgovarajući ime svakog pojedinog djeteta bila Njegov glas. Istovremeno je pozvana slušati i jeku vlastitog imena kako bi i sama bila unutar Njegova kraljevstva. Rad u odgoju služba je koja slavi Stvoritelja dok se brine za njegova stvorenja. Svaka izgovorena riječ i neizgovorena tišina, prisutnost, pogled, zagrljaj pada na tlo djeteta. Zajedno s roditeljima želimo se boriti da raste Dobro kako bi sutra tišinom odraslog čovjeka iz njegovih temelja odzvanjalo „I bilo je i jest Dobro.“ Zadatak je, ali i dar, duboko proniknuti u duše i srca povjerene djece. U vremenu brze izmjene informacija i roditelji i odgojitelji imaju potrebu u sebi oživjeti Riječ koja formira dijete, dajući smisao nerazumljivim slikama stvarnosti. Od Službenice Milosrđa traži se uvijek iznova hrabrost kako bi bila odraz vrijednosti koje su van mentaliteta posjedovanja i potrošnje. Odgojitelj i roditelj ne posjeduju dijete. Dijete je posjed Onoga koji mu daje rasti. „Odgojitelju, gdje stanuješ?“ pitanje je s kojim zajedno s djecom želimo započinjati novi dan dok ulazimo u Njegove prostore vrtića i samostana. Prije nego opominjete, molite, da u vama prevlada ljubav Božanskog Srca, da ne djelujete iz vlastite pobude; poučene od Njega, izaberite najefikasniji način kojim ih možete uvjeriti i potaknuti na popravak. Biti znak Božje blizine na tragovima ovih riječi sv. Marije Krucifikse, znači dopustiti se trajno oblikovati na osobnoj i zajedničkoj razini kako bi u nama prevladavala ljubav, a ne prazne riječi. Vjerodostojno svjedočenje karizme milosrdne ljubavi temeljna je pretpostavka prenošenja iste. Unatoč različitosti poziva, laičkog i posvećenog, dijelimo isto poslanje u kojem je cilj prepoznavati se i živjeti kao djeca istog Oca, i djeca i odrasli, kao zajednica koja uči – Zajedno u visinu tijela i širinu duha. Bez obzira na službu koju ima, svaka Službenice Milosrđa pozvana je, prema mogućnostima, biti prisutna djeci. Autentična prisutnost sestre slika je koju dijete upija iščitavajući neizgovoreno.
Dijete je cjelovito, ono raste cjelinom svoga bića – ne raste dijete samo o kruhu, nego o svakoj izgovorenoj i neizgovorenoj riječi koja proizlazi iz našeg zajedničkog življenja. Služiti nam je sa strahopoštovanjem na tlu djeteta kako bi dijete u svoje vrijeme donosilo plodove, kako bi u dubini sebe ostalo Dijete. Temeljni izazov koji nam se nameće življenje je zajedništva među nama čineći tako djeci Jednoga vidljivim, Riječ izgovorenom.
