“Rijeke ne piju svoju vlastitu vodu; drveće ne jede vlastiti plod. Sunce ne sja samo za sebe, a ni cvijeće ne širi svoj miris samo za sebe. Živjeti za druge je pravilo prirode. Svi smo rođeni da bismo pomagali drugima.
Život je dobar kad si sretan, ali je puno bolji kad su drugi sretni zbog tebe.” Papa Franjo
U današnjem vremenu ljudi postaju sve sebičniji. Danas biti uspješan znači da si samostalan, neovisan, da gledaš samo sebe i svoj posao, gradiš svoju karijeru, da si samodostatan, ne gledaš na druge, već si isključivo usmjeren na svoje potrebe i na svoj uspjeh.
Danas ćemo se pozitivno iznenaditi kad vidimo kako neko dijete ili mlada osoba ustane u autobusu, tramvaju ili u crkvi i ponudi svoje mjesto starijoj osobi ili trudnici, ili u nekoj drugoj prigodi ponude prednost starijima i nemoćnijima od sebe. Danas je ovakvih prizora puno manje nego prije. Mladi su zaokupljeni samo sobom, vidimo ih kako gledaju u mobitele, sa slušalicama na ušima, u nekom svom svijetu neosjetljivom za potrebe drugih.
Pitanja nam se nameću sama: kako će oni sutra komunicirati s drugim ljudima ukoliko nastave tako? Kako će sklapati kvalitetne prijateljske, obiteljske i partnerske odnose? Kakav će im biti prag tolerancije na probleme u odnosima i hoće li ga uopće biti? Sve češće svjedočimo psihičkim i fizičkim sukobima među vršnjacima, partnerima, a posljedica su nerazvijene empatije i nesvjesnosti kako moje pravo prestaje tamo gdje počinje pravo druge osobe.
Ovo prosinačko vrijeme nam je prigoda odmaknuti se od sebe, pogledati oko sebe, primijetiti drugoga i njegove potrebe. Prosinac je mjesec darivanja drugoga, a najteže i najvrijednije je drugome darovati svoje vrijeme. Puno je lakše kupiti i zamotati neku sitnicu kao dar. Darujući vrijeme svojim bližnjima, pružamo dobar primjer djeci kako se treba ponašati prema drugome. Odgoj djece je proces koji zahtijeva pažnju, ljubav, strpljenje i osobni rast. Nema savršenih roditelja jer svatko manje ili više griješi. No, važno je prepoznati gdje griješimo i biti spremni učiti i mijenjati se. Djeca koja poštuju roditelje nisu ona koja se boje, već ona koja osjećaju da su voljena, viđena i vođena čvrstom, ali pravednom rukom.
Kako možemo darovati vrijeme i pokazati djeci primjer? Tako što ćemo ovog prosinca, ovog Adventa više nego inače vježbati:
1. biti osjetljivi za potrebe bližnjih (mlađih i starijih)
2. imati razumijevanja i suosjećanja za one koji nas okružuju
3. osigurati vrijeme za razgovor i druženje (po mogućnosti bez bilo kakvih pritisaka) sa svojim bližnjima
4. biti nasmijani i dobro raspoloženi
5. osmisliti izlete u svojim malim krugovima velikih ljudi (to može biti odlazak na neku lijepu priredbu ili u neko obližnje božićno selo).
Mi u našoj obitelji često idemo na manje izlete. Nisu djeca uvijek u tome dobrovoljno sudjelovala, ali smo uvijek nastojali naći neku aktivnost kojoj nisu mogli odoljeti. Bilo je lijepih i manje lijepih uspomena na tim našim obiteljskim „team buildinzima“ koje sada rado s vremenskim odmakom prepričavamo i smijemo im se. Kako kažu skupljajmo trenutke, a ne stvari. Obiteljska druženja su bolja od materijalnih poklona jer:
– životna iskustva potiču više zahvalnosti od materijalnih darova,
– putovanje je dugotrajniji dar (osobito uz pokoju obiteljsku fotografiju kao fizičku uspomenu),
– nisu ekološki štetna
– iskustva potiču razvoj mozga roditelja i djece – djeca s kojima roditelji provode više vremena, često su bolja u učenju novih stvari i imaju bolje socijalne vještine.
Carolina Turroni kaže: “Naučite svoju djecu da budu dobra i velikodušna, da pomažu, da staju na stranu najslabijih, ali ih naučite i koliko je važno da se zaštite, ojačajte te zidove – one nematerijalne – da se ne bi razorno srušili pred životnim napadima i da izdrže oluje, čak i one najteže.
Reci im da su važni!
Recite im da nisu superiorni u odnosu na druge, ali ni inferiorni, recite im da kada urade sve što su mogli, sa savjesti i dobrom voljom, ostalo prepuštaju vremenu, Bogu ili tijeku događaja…. A kada im preporučite „ne prljajte se“ vodite računa da se to odnosi na dušu, a ne na odjeću.”
Nikolina Vugdelija, prof. pedagogije
Photo by OurWhisky Foundation on Unsplash
