Nastavit ćemo s našim uvodnim promišljanjima o temeljnim načelima logoterapije kako bismo mogli što bolje razumjeti konkretnu primjenu logoterapije u roditeljstvu i interpersonalnim odnosima unutar obitelji.
Potrebno je nešto reći o bitnoj razlici između logopedije i logoterapije zato jer se često ovi pojmovi poistovjećuju. Iskustvo me podučilo da je nužno objasniti osnovnu razliku između ovih dviju disciplina jer se većina ljudi još nikada nije susrela s logoterapijom.
Koja je osnovna razlika između logopedije i logoterapije?
Logopedija se bavi govorno-jezičnim razvojem, odnosno prevencijom, otkrivanjem, dijagnosticiranjem i tretmanom poremećaja komunikacije.
Logoterapija pomaže čovjeku u njegovu traganju za smislom, u nošenju s problemom koji znatno utječe na njegovu svakodnevicu, unosi nemir, ograničava ga i onemogućuje čovjeka u ostvarivanju njegovih potencijala.
Na kojim stupovima počiva logoterapija?
Postoje tri stupa logoterapije:
Slobodna volja: slobodna volja sastavni je dio nedeterminističke predodžbe čovjeka i na njoj počiva antropologija – nauk o čovjeku.
Volja za smislom: predstavlja osnovu koncepta logoterapijskog liječenja. Volja za smislom može biti ograničena zbog bolesti, ali to ne znači da smisla nema.
Smisao života: filozofski svjetonazor koji kaže da život uvijek i bezuvjetno ima smisao – čak i ukoliko sami nismo našli odgovor na pitanje smisla, znači da smo došli do granice razumijevanja smisla što još uvijek ne znači da smisla nema.
Koja je uloga autotranscendencije (samonadilaženja) u logoterapiji?
Autotranscendencija je duhovna kategorija i time dio naše duhovne dimenzije, ona je svojstvo ljudske naravi. Pojam označava nadilaženje ili nadrastanje samoga sebe, prelaziti granice vlastitog „sebstva“ (jastva). Učinak ili rezultat autotranscendencije je samoostvarenje tj. ostvarenje samoga sebe.
Logoterapija potiče tu ljudsku sposobnost nadrastanja, odnosno usmjeravanja pažnje sa sebe na drugu osobu, drugo Ti ili na nešto drugo npr. neki projekt, profesionalnu zadaću, posao i slično, što je čovjeku u tom trenutku dano kao njegova zadaća. Čovjek je potpun tek kada se potpuno posveti nekoj drugoj osobi ili nekoj stvari (ideja, posao) i postane on sam kada zaboravi na sebe.
Pojmom samotranscendencije Frankl je htio potvrditi osnovnu antropološku činjenicu kako „biti čovjek znači uvijek biti nekamo usmjeren, biti upravljen na nešto ili nekoga drugoga: na smisao koji valja ispuniti ili na susret s drugim čovjekom, na neki razlog koji treba udovoljiti ili na voljenu osobu.“ Frankl smatra kako naša najjača motivacije nije tražiti sebe, nego smisao izvan sebe, a to uključuje „zaboraviti“ na sebe. Znači, uloga autotranscendencije u logoterapiji je u tome da se čovjeka usmjeri od kruženja oko samoga sebe i svojih tegoba prema nečemu ili nekome izvan sebe. Frankl je dao i konkretne metode koje pomažu u tome (derefleksija, paradoksalna intencija, modulacija stava i dr).
Egzistencijalni vakuum – noogene neuroze
Egzistencijalni vakuum kao tipično Franklov pojam označava prazninu, svojevrsnu dosadu, besmisao života, besmisao postojanja. Dakle, pojam označava stanovitu „izgubljenost“ čovjeka koja je nastala zato što čovjek više ne zna koji je cilj i smisao onoga što čini, ali sve do, kako smo rekli, besmisla života i postojanja. (Frankl,1982). Stanje egzistencijalnoga vakuma dovodi do noogenih neuroza – neuroza zbog nedostatka volje za smislom. Gubitak životnih vrijednost dovodi osobu do razmišljanja o besmislenosti vlastitog postojanja.
Zbog čega je čovjek danas izrazito izložen i podložan noogenim neurozama? Glavni uzrok je gubitak tradicionalnih vrednota kao putokaza u čovjekovom ponašanju i življenju, a drugi razlog je gubitak instinkta tj. intuitivne moći raspoznavanja dobrog izbora od lošeg izbora ponašanja. Tradicija i vrednote danas potpuno gube na vrijednosti. Nije li obitelj nositeljica i prenositeljica tradicionalnih vrednota na nove naraštaje? Čovjeku koji nije vođen tradicionalnim vrednotama, smislom ni intuicijom prijeti da upadne u konformizam (činim što drugi čine) ili totalitarizam (činim ono što mi drugi određuju npr. vlasti, razne skupine ljudi i sl). U oba slučaja čovjek nema izgrađen vlastiti stav i mišljenje, a time mu je oduzeta sloboda i odgovornost, a time se umanjuje bezuvjetno dostojanstvo ljudske osobe.
Koja je važnost vrijednosti u pronalaženju smisla – Tri kategorije vrijednosti?
Frankl govori o „tri glavna puta pronalaženja smisla“: stvaralačke vrijednosti, doživljajne i stajališne vrijednosti. Stvaralačke i doživljajne vrijednosti povezuju čovjeka sa svijetom kao da su most između čovjeka i svijeta. Stvaranjem čovjek rezultat tog procesa daruje svijetu. Kod doživljajnih je obratno – nešto što čovjeka usrećuje potječe iz svijeta kao da svijet daruje čovjeka. Stajališne vrijednosti su za Frankla bile najviše moguće vrijednosti koje čovjek može ostvariti jer je njih i najteže ostvariti. Nemaju veze s ugodom kao prve dvije, nego s patnjom. Kad se izgubi svaka nada u nekoj patnji i ništa se više ne može učiniti da se situacija popravi, promijeni, tada još uvijek imamo slobodu odlučiti kako ćemo se postaviti prema toj situaciji. Možemo se opirati, ali i junački prihvatiti nepromjenjivo. To je jedini smisleni način postupanja s boli i patnjom. Vidimo da Frankl ne stavlja naglasak na moralne i etičke vrijednosti nego sve vrijednosti dijeli u spomenute tri vrijednosne kategorije.
Koje je značenje savjesti kod Frankla, savjest i smisao?
Frankl govori o tome da je savjest organ smisla. Savjest omogućava čovjeku naslutiti, predvidjeti konkretni smisao u konkretnoj životnoj situaciji. Savjest kao organ smisla upravlja čovjekovim odlukama. A znamo također i to da u savjesti čujemo glas Božji koji kaže da biramo i činimo dobro a izbjegavamo zlo. U savjesti otkrivamo Božju volju za nas. Savjest spada u specifično ljudski fenomen. Može se definirati kao intuitivna sposobnost naslućivanja jedinstvenog i neponovljivog smisla koji je skriven u svakoj situaciji.
Frankl ističe da danas živimo u obilju informacija, materijalnih dobara, u doba osjećaja besmisla pa je više nego ikada potrebno da se čovjek zna snaći u tome i da bude sposoban odabrati što je važno, a što nije važno, što je bitno, a što nije, odnosno što ima smisla. Potreban je odgoj i istančavanje savjesti. Ovdje je upravo uloga roditeljstva od velikog značaja.
Franklovim riječima: „U doba kada Deset zapovijedi za mnoge ljude gube svoju bezuvjetnu valjanost, čovjek mora biti sposoban raspoznavati deset tisuća zapovijedi koje se kriju u deset tisuća situacija s kojima ga život suočava.“ Jedino budna savjest čini čovjeka sposobnim oduprijeti se i ne podleći konformizmu i totalitarizmu.
Zašto bi netko odabrao logoterapiju kao pomoć, koje su njene prednosti u odnosu na ostale pravce psihoterapije?
Logoterapija naglašava važnost duhovne dimenzije čovjeka, izdiže se iznad psihičkog, gdje se većina ostalih psihoterapija zaustavlja. To je ujedno i njezina najveća prednost. Pri tome nije nužno da se duhovnost poistovjećuje s religijom te nije nužno da osoba bude deklarirani vjernik ili praktičar neke vjere.
Logoterapija pomaže i uči čovjeka strpljenju, prilagodljivosti i sagledavanju svakog problema sa više strana. Nadalje, uči o odgovornosti prema nekomu ili nečemu te o pojmu patnje koja ima smisla.
Logoterapija pomaže upoznati sebe, poboljšati kvalitetu života, savladati tehnike za periode krize i patnje. Pomaže čovjeku osposobiti se za smisleno razmišljanje i djelovanje, steći kompetencije za suočavanje sa životnim izazovima.
Nisu li upravo navedene karakteristike logoterapije nužno potrebne svakom roditelju u ispunjavanju njegove nezamjenjive uloge odgajatelja jednog novog ljudskog bića za koje je u konačnici odgovoran?
Logoterapija kaže između ostaloga: uvijek imaš izbor. Kada ti oduzmu sve, još uvijek imaš izbor kakav ćeš stav zauzeti prema tome šta ti se događa itd.
Važnost logoterapije danas?
Logoterapija je terapija 21. stoljeća zato jer je pitanje smisla problematika s kojom se svakodnevno susrećemo. To potvrđuju proročke riječi pok. pape Benedikta koji je naglašavao da će u trećem tisućljeću najvažnija zadaća biti ljudima otkriti smisao života i povijesti. Potrebno je naglasiti da Logoterapija nije samo tehnika, ona je i umijeće kojim se uspješno pomaže ljudima da pronađu tj. otkriju smisao svoga života i to – od smisla svakog pojedinog trenutka do konačnog smisla postojanja.
Logoterapijsko savjetovalište-Svjetlost
Individualno,partnersko savjetovanje, grupe podrške, edukacije (uživo i online), više info na:
