Dobro došli na portal Mreže Riječi

Biti roditelj kakvog dijete treba – roditeljstvo kao trening osobnog rasta (1. dio)

Poštovani čitatelji Mreža Riječi naša suradnica dr. sc. Jadranka Ažić nastavlja svoj niz o doprinosu logoterapije pri formaciji odgovornih roditelja. Promotrimo zajedno koje je karakteristike potrebno razviti kod roditelja za odgoj sretnog i zadovoljnog djeteta. 


Razmišljajući o vlastitoj ulozi roditelja i slušajući iskustva iz života drugih, uočila sam postojanje nekih zajedničkih točaka, potrebnih za bolje razumijevanje samog sebe kao roditelja, ali i djece kao osoba koje odgajamo.

Danas vrlo često čujemo izraze poput osobni rast na koji se vezuje potreba trenera i treninga za osobni rast, za životni trening (life coach) i slično. 

Nametnulo se pitanje i odgovor: uklapa li se roditeljstvo u suvremene životne treninge za osobni rast?  Nije li biti roditelj najzahtjevniji, pa i najsavršeniji oblik treninga osobnog rasta, jer djeca su na neki način naši pravi životni treneri

Možemo reći da je roditeljstvo pravi trening osobnog rasta u kojem su djeca naši životni treneri (life coachevi).

Naša nas djeca, između ostaloga, vrlo dobro uče i nauče samodisciplini i strpljenju jer su određene frustracije koje prolazimo s njima neizbježne. Vještina koju najbolje savladamo kao roditelji je samodisciplina, i uvijek iznova je učimo i vježbamo. Svaki puta u nekim drugim okolnostima, uvjetima i situacijama. 

Kroz odgoj djece vježbamo i učimo kako uskladiti svoja i djetetova očekivanja, svoje i njegove potrebe. Ako u tome uspijemo, čini mi se da je upravo to usklađivanje prava i velika roditeljska mudrost kojoj treba težiti.

Možemo ići i korak dalje te reći da je u odgoju djece često potrebno potpuno promijeniti svoja očekivanja u svrhu postizanja boljih odnosa. Jer čak i kad govorimo o odgoju u roditeljstvu, primarni nam je interes ostvariti i održati dobre međusobne odnose. Kad smo zaista spremni mijenjati sebe na bolje, onda je promjena svojih očekivanja prvi korak do postizanja cilja – biti roditelj kakvo moje dijete treba. 

Evo jedan primjer iz života: dijete ne želi učiti onoliko vremena koliko mi smatramo da je potrebno i usvojiti znanja i vještine koje bismo mi željeli. Vršeći pritisak na dijete, najčešće ćemo doživjeti njegov otpor. Svaka strana želi dokazati da je u pravu čime dolazi do sukoba mišljenja, neočekivanog ponašanja i frustracija.

Da bismo konstruktivno riješili ovakve scenarije, potrebno je usklađivanje očekivanja i potreba te spremnost da kao roditelji potpuno promijenimo svoja očekivanja. S djecom trebamo graditi odnose koji omogućuju obostrani rast i pokazati razumijevanje za njihove osjećaje i razmišljanja.

Prihvatiti ideju da djeca sama rasporede kada i kako će izvršiti ili obaviti svoje zadatke i obaveze. Time su preuzeli i odgovornost za izvršenje zadataka. Sami su raspoređivali svoje vrijeme pa se podrazumijevalo da će se dogovoreno i učiniti. Bilo da je to pospremanje vlastite sobe ili neki drugi kućanski poslovi, do rasporeda učenja za školu, odmaranja, druženja sa prijateljima, korištenje mobitela, i slično.

Dr. sc. Jadranka Ažić, logoterapeut