„Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi,
u Bogu ostaje,
i Bog u njemu“
(1 Iv 4,16)
Voljeti sebe?
„Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.“ Ovo je stav Isusa Krista. Njegova riječ. Čovjeka se tiče. Njemu je namijenjena. Ipak, pitanje ostaje je li čovjek voli sebe? Naravno, svaki čovjek misli jest, volim sebe. Ali kad to ponovimo glasno onda kao da ne djelujemo uvjerljivo. Nešto nam ostaje nedorečeno, mutno, nesigurno. Vrlo konkretno što to znači voljeti sebe? Istina sjajna je odlika voljeti svoga bližnjega, zaručnicu, zaručnika, djevojku, mladića, prijatelja, Krista (nisam nikad čuo da netko izjavi da voli Boga!?). Što čovjek misli pod pojmom voljeti sebe ili drugoga, jer ne postoji pojam čovječjeg, ljudskog gdje nisam uključen. Riječi Isusa Krista „Ljubi bližnjega kao samoga sebe“ vjerujem imaju za cilj poštivanje osobnog integriteta i jedinstvenosti razumijevanja vlastite osobe i ne može biti odvojeno od poštivanja druge osobe i ljubavi prema njoj. Zna Krist da čovjek najlakše krene u krivom smjeru kad je ljubav u pitanju. U načelu ljubav je nedjeljiva, ali stav ljubavi prema sebi utemeljen je kod onih koji su sposobni i voljni voljeti druge. Krist u svoj stav bitno uključuje etičko-moralno ponašanje.
Ipak, tu je procjep. Čovjek sebe uvjerava da je ljubav ono što on misli i hoće da jest. U svoj rast i stav o ljubavi čovjek najčešće nije motiviran niti vođen biblijskim kriterijem ljubavi, nego ljubav prema sebi, prema zaručniku ili zaručnici podvrgava često svome kriteriju. Nije voljan štititi ljubav. I često ne zna. Ne želi niti učiti. Kao da mu tako odgovara. To ne znači ponašati se prema kriteriju ljubavi, nego čini da se ljubav „ponaša“ prema njegovu kriteriju. Ljubav ima „puninu“ života. Ona je napetost i ispunjenje. Živjeti ispunjen život u zajednici braka muža i žene unatoč mnogo neispunjenih želja to znači voljeti – piše D. Bonhoeffer.
„A bijahu oboje goli čovjek i njegova žena, ali ne osjećahu stid.“ (Post 2,25) Gol, a ne osjećati stid. Ovdje nije riječ i ne misli se samo na tjelesni smisao. To u biti znači stajati u životu bez maske jedno pred drugim, bez zavaravanja, bez skrivanja nečega – znači kakav jest zaručnik i kakva jest zaručnica pokazati se, a da se ne stide. To je moguće u braku, a ne izvan braka. Svaki drukčiji pokušaj ranit će ljubav ili je uništiti. Zanimljivo kako zaručnik i zaručnica godinama „hodaju i žive“ u ime ljubavi, onda nakon nekog vremena krah. Ljubav je ono što jest, a ne što često zaručnici misle da bi trebala biti. Ljubav treba štititi. Zanimljivo kako ljudi štite sve drugo i ono što nije vrijedno. Štititi u ljubavi ne znači skrivati. Sva ljudska lutanja kad je riječ o ljubavi ipak pokazuju da mi nismo sigurni sami po sebi što je to ljubav. Često i ne mislimo i ne znamo što je ljubav, zato Isus Krist jest onaj koji je sama ljubav i koji štiti ljubav. Njegov kriterij je sigurnost za orijentaciju u ljubavi.
Ne mislim reći da je lako jer problemi što ih nameće osjećajni život puno su složeniji od pitanja i problema što ih čovjek postavlja racionalno kad je riječ o organiziranju bračnog života. Bilo je vremena kad se to ignoriralo i u obitelji, školi, crkvi i vjeroučitelji i profesori i nastavnici i roditelji – kao da smo svi bježali od tog problema misleći da će rješenje doći „samo od sebe“. Kad kažemo da su muž i žena sretni rijetko kada mislimo na stupanj postignuća racionalne spoznaje, niti što i koliko imaju- nego je riječ o punini ispunjene ljubavi. Autentični životopisi svetaca i hrabrih ljudi vjere su jako zanimljivi i poučni o tom pitanju.
Sebičnost?
Znači ako je ljubav prema sebi i ljubav prema drugome povezane, kako onda objasniti sebičnost koja isključuje bilo kakvu istinsku brigu za druge? Ako su muž ili žena sposoban voljeti okrenut drugoj osobi onda je i njegova ljubav stvaralačka on tada voli i sebe. Upravo sebičnost šteti braku jer ometa radosno darivanje samih sebe. Sebičnost je glavni razlog rastave brakova, odnosno sebičnost je neprijatelj bračne ljubavi. Živimo u kulturi u kojoj vlada „zaraza“ sebičnosti. Individualizam cvjeta. Sebična osoba zainteresirana je samo za sebe. nema radosti u okretanju drugoj osobi. Sebična osoba jedino uzima, obdaruje samo sebe. Sebična osoba svijet oko sebe promatra jedino koliko se može njima okoristiti. Nema interesa za potrebe drugih, niti poštovanja prema njima. Ne može sebična osoba vidjeti nikoga nego sebe. Procjenjuje i osobu i stvari prema koristi za sebe. Sebična osoba je nesposobna voljeti. Sebičnost i ljubav prema sebi su u dubokoj suprotnosti. Sebična osoba ne voli sebe previše, nego premalo, gotovo sebe mrzi. Upravo je pomanjkanje ljubavi i brige za sebe čini nekreativnom i ostavlja prikraćenom i praznom. Sebična osoba je i nesretna i tjeskobno zabrinuta jer od života samo uzima što više zadovoljstva i sebične osobe nisu sposobne voljeti ni druge ni sebe.
Katolička ženidba
Za kršćane jest sakrament i predstavlja svetost. Postavlja dvoje ljudi muškarca i ženu pred lice samoga Boga i Bog je svjedok njihove vjernosti, iskrenosti, poštovanja i njihov pristanak i odluka treba ih oblikovati cijeli njihov život. Kako čovjek u ovu istinu vjeruje, a kako djeluje? Temeljni preduvjet da se istina o braku u startu ne uprlja. Treba biti prisutna vizija o kršćanskom braku onakva kakvu je postavio Isus Krist.
don Tomislav Ćubelić
