„Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi,
u Bogu ostaje,
i Bog u njemu“
(1 Iv 4,16)
Francis Bacon engleski filozof smatra da ljubav više dolikuje pozornici nego životu. Isti autor kaže da ljubav pruža gradivo za komedije, ponekad ili često za tragedije, što ne znači da nije ili ne može biti život „kraljevstva Božjega na zemlji.“ Ljubav lakše čuje i osjeti nego vidi. Bez zadrške ljubav je najsavršeniji i najplemenitiji odnos među zaručnicima i među ljudima, jednostavno čudesna je. Kako to da ljubav najuzvišeniji pojam i stvarnost tako teško zaživi i živi u zaručničkom i bračnom životu i šire? A svi se „kunu“ u ljubav.
Je li se zaručnik i zaručnica „poznaju“?
Iz iskustva u susretu i pripremi zaručnika i zaručnice za sakrament ženidbe često čovjek ostaje zatečen površnošću pristupa tom sakramentu. Početna i završna riječ uglavnom se svodi na zaključak mi se volimo i točka. Uvjereni da sve drugo ide samo od sebe, a to je onda problem prije nego što se vjenčaju. Zanimljivo je i takav mi dojam kad mladi ljudi saopće odluku o ženidbi svojim roditeljima onda su pitanja najčešće tko je taj mladić ili djevojka? Što rade? Koga imaju? Što imaju? Što posjeduju? Rijetko tko postavlja pitanje je li to osoba koju voliš, s kojom možeš podijeliti život u braku? Rijetko je pitanje mladim ljudima je li misle da je to osoba s kojom se može „odživjeti“ život i u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti? Kad se „razbije“ bračna zajednica onda je riječ o tome pa kako, pa sve su imali, radili su, kao da nema razloga za odmak jedno od drugoga. Naravno da je egzistencija mladim ljudima važna, ali to nije ljubav. Može biti u službi ljubavi. Davno sam negdje pročitao jedan engleski pjevač anglikanac pa se vratio u puno zajedništvo Crkve u jednoj svojoj knjižici pod naslovom „Evo što mislim“ napisao za mlade ljude prije braka kad ih netko pita odgovaraju: Mi se viđamo. Mi se nalazimo. Mi smo zajedno. Ali teško izlazi odgovor mi se volimo.
Mladi ljudi zaljubljeni ili vole….?
Bitno je li mladi ljudi uopće razgovaraju o ljubavi na ispravan način? Kad isti mladi ljudi kupuju stan, auto, namještaj, hladnjak vrlo dobro analiziraju koja je kvaliteta, koje boje, pa pitaju ljude struke što misle da je najbolje. U pristupu tome ne pada im na pamet pomisliti da i to ide samo od sebe. Svjesni da trebaju duboko promisliti što izabrati i kupiti. U ljubavi često sasvim drukčije. Nisam siguran da mladi ljudi razlikuju zaljubljenost od ljubavi. A zaljubljenost može prijeći u ljubav i zaljubljenost je potreba ljubavi. Ali ako zaručnici ostaju samo u stadiju zaljubljenosti onda je to prolazno stanje, nepostojanost, nemogućnost kontrole. Zaljubljenost se lako rasplamsa i nestane. Pojavljuje se i opet „izgori“. Zaljubljenost i ljubav u braku se međusobno podržavaju i održavaju. Sama zaljubljenost je kratak fitilj, a ljubav je stanje. Zajedno mogu funkcionirati. Sama zaljubljenost jest održavanje iluzije, varke da je čovjek dobio baš ono što je želio. Za ljubav je neophodna druga osoba, a za zaljubljenost je dovoljna iluzija o drugoj osobi. Istinska ljubav sa svojim svojstvima uokviruje radostan život u braku i obitelji.
Što zaručnik i zaručnica traže u braku?
Ako traže samo emocije, bliskost, druženje, zajedništvo, stanje ponašanja u svijetu u kojem živimo je takvo da to dobiju. Ali se bojimo da ne traže osobu. Lijepo lice, glas i stas, privlačnost još uvijek nije garant da je riječ o osobi. Ako traže osobu, onda osoba ima sve kvalitete i emocije, i strpljivost i mudrost i osjećaj za žrtvu. Ali ako mladi ljudi traže sve, a nisu pronašli osobu oni imaju emotivan život kakav hoće, ali nemaju osobu i to je onda veliki problem. Ljubav nije samo afekt, nije samo emocija, nego aktivno nastojanje poticati sreću, razvoj I slobodu drugoga pokraj nas. Ona je odnos u kojem je zadovoljenje voljene osobe jednako važno i željeno kao i vlastito. Mladi najčešće ulaze u brak da ne razgovaraju o djeci, o odgoju, o vjeri, o tome kako živjeti i što činiti da ljubav bude vodilja njihova života i njihove obitelji. Kad da se pojavi problem iznenađeni, nepripremljeni, a tad se javlja kriterij je li ljubav na djelu ili ne. Ljubav je stav i ponašanje, način ophođenja sa sobom i s voljenom osobom, središnji čimbenik svih životnih procesa, i radosnih i problematičnih.
Temeljno je pitanje je li čovjek voli „sebe“ ili drugu osobu? Je li se radi o ljubavi ili o slici kako ju zamišljaju bez kriterija? Nije tajna da se čovjek bori cijeli život kako biti voljen, a ne kako voljeti. Takvim razmišljanjem i odlučivanjem ljubav je često razaranje vlastitog identiteta i traži sebe u drugom ukradenom identitetu. Po toj logici lako se dogodi da se u brak pokušaju ugraditi odnosi koji se daleko od kriterija ljubavi, jer ljubav svoja svojstva ne mijenja. Mogu biti različiti pristupi, ali ne može se ljubav prelomiti kako mladi ljudi hoće, žele i pokušavaju. Ako zaručnici žele biti kakvi jesu, bez promjene i kompromisa da ljubav djeluje kao kriterij raskorak je blizu. U takvom pristupu ljubav prema ljudima postaje rijetka stvarnost. Nije poželjno mijenjati ljubav nego sebe, a to bi mladi ljudi mogli i ima ih koji su unutra kriterija ljubavi i shvaćaju da ljubav nije šifra. Sve je jasnije da su zaručnici nesretni zbog neznanja, zbog krivog znanja, zbog predrasuda i krivih uvjerenja, zbog ne priznanja da je Bog ljubav i da je on kriterij ljubavi. Bez uvažavanja kriterija da je Bog ljubav teško će se mladi ljudi koji ulaze u brak osloboditi razočaranja u ljubav.
