Krštenje predstavlja temelj kršćanskog života. U njemu je pohranjen idejni plan i kompletni nacrt duhovnog zdanja čija izgradnja i uređenje traje cijeli životni vijek. Otac nebeski je idejni začetnik i projektant toga zdanja, a Sin je uzor i slika po kojoj ga Duh Sveti trajno i postupno izgrađuje i uređuje, služeći se pritom i našom slobodom i suradnjom. Duh Sveti nas, naime, osposobljava za sugraditelje, odnosno suradnike u izgradnji i uređenju duhovnoga doma, kako onog pojedinačnog, u svakoj osobi (usp. 1Kor 6,19-20), tako i onog zajedničkog, koji je označen kao „kuća Božja“, tj. „Crkva Boga živoga, stup i uporište istine“ (1Tim 3,15). I ne samo što nas Duh Sveti osposobljava za duhovnu suradnju, nego nas on na nju stalno i poziva. On nas trajno očekuje na duhovnom gradilištu kako pojedinačnog, osobnog života, tako i onog zajedničkog, društvenog i crkvenog.
Duh Sveti budi u nama želju za Božjom blizinom i pruža ugodu u duhovnome djelu. Podsjeća nas na duhovni poziv i poslanje te baca blagu svjetlost na svoje darove u nama, i našu pozornost usmjerava na mogućnosti koje su primjerene našim sposobnostima. Na svakom je pojedincu, odazvati se ili ne odazvati na suradnju s njime, iskazati mu ili ne iskazati svoje povjerenje i poslušnost. Budući da „Duh sve proniče, i dubine Božje“, kako veli Apostol (1Kor 2,10) te i nas najbolje poznaje, možemo biti sigurni, da će nam on dati pravi posao, uputiti nas na ono djelo koje sigurno možemo, uz njegovu pomoć, dobro i kvalitetno izvesti, i pritom osjetiti duhovnu ispunjenost, radost i mir.
Bez spremne i radosne suradnje s Duhom Svetim, nijedno duhovno zdanje, kako ono u pojedinoj osobi, tako ni ono koje se odnosi na Crkvu, ne može biti kako treba uređeno niti dovršeno. Odlučimo li na temeljima koje predstavlja sakrament krštenja, umjesto duhovnog zdanja – kuće Božje, graditi neki drugi dom, po nekom drugom idejnom projektu i nacrtu, a ne po Očevom, po nekoj drugoj slici, a ne po Kristu, slici Božjoj, i izaberemo li za glavnog izvođača radova umjesto Duha Svetoga, nekog drugog graditelja, za bojati se je, kako u tom zdanju nikada nećemo uživati. U takvom djelu osjećat ćemo se kao tuđinci i pridošlice. Falit će nam sigurnost i mir, onaj sklad i punina života koja se skrivala u izvornom Božjem nacrtu, u svježem i krjepkom dahu Duha, u iskustvu milosne suradnje u Božjem djelu.
Krštenje je temelj za „kuću Božju“ koja se ne sastoji od materijalnih zidova i soba. Ona je duhovni prostor zajednice osoba koje ispunjava i međusobno povezuje Duh Sveti. Svaka osoba je, u slikovitom smislu, posebna „duhovna prostorija“ u koju se ulazi i iz koje se izlazi kroz vrata koja se zovu i jesu Isus Krist (usp. Iv 10, 9). On je osoba u kojoj se svi osjećaju svojima i bliski jedni drugima: svi istoga poziva i dostojanstva. Kako je on svima jednako prisutan i blizak, tako bi svi jednako trebali mirisati po njemu (usp. 2Kor 2, 15), trebali bi biti njegov ugodan miris, jedni drugima privlačni i dragi.
Svi bi se, naime, u njemu trebali osjećati kao braća i prijatelji, slobodno, sigurno i ugodno kao u svojoj duhovnoj obitelji. Svi koji su u nj kršteni, sugrađani su svetih i ukućani Božji (usp. Ef 2, 19), jedni prema drugima otvoreni, pristupačni i iskreni. I što je osobito važno napomenuti, svi zahvaljujući krštenju imaju iskustvo Večere s Gospodinom (usp. Otk 3,20), iskustvo euharistijskog zajedništva, te pamte poruku koju je na Posljednjoj večeri uputio svojim učenicima, nakon što im je oprao noge: „Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih“ (Iv 13,15).
Svima je, dakle, poznata Učiteljeva želja i način kako mu se svidjeti, kako mu ugoditi, kako trajno ostati u njemu, u ljubavi s njime. Tu nema mjesta isprici i neznanju. U tom pogledu, uvijek iznova pomaže nam i Pavlov poticaj: „Složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite; nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe… Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu“ (Fil 2, 2-5).
To je jedina ispravna uputa kako se Božja kuća gradi i uzdržava, i kao se ostaje vjeran suradnik u krsnoj milosti i pozivu. U srcima poslušnih i postojanih graditelja, Duh Sveti čuva i množi Kristov mir i radost.
prof. dr. sc. Anton Tamarut
