Posljednjih godina, od kako se biciklizam dublje zavukao pod moju kožu, ljeto je predviđeno za bicikliranje po Hvaru. Zahvaljujući rodbini kod kojih se smjestim imala sam priliku obići veći dio otoka i dobiti jedan drugačiji pogled na kulturnu baštinu ovoga otoka.
Povijest je na Hvaru ostavila brojne tragove, od prapovijesti preko srednjeg vijeka u kojem je doživio procvat. O tome svjedoči mnoštvo kulturnih znamenitosti koji su sastavni dio turističke ponude, od Starogradskog Agera, Tvrdalj Petra Hektorovića, Hvarske pjace, Katedrale sv. Stjepana, Tvrđave Španjola, itd. Sve su to dobro poznata mjesta, ali Hvar krije i ona druga, pomalo izolirana, bez pretjerane pompe i buke, posebice u rana jutra i kasnu noć kada pokažu svu svoju ljepotu. Jedna od takvih znamenitosti je i Crkvica sv. Luke, udaljena tek 4 km istočno od Jelse. Sagrađena na kamenitoj i strmoj obali, tj. na rtu istoimene uvale bogate arheološkim ostatcima. Crkva je jednobrodna s pravokutnom apsidom na istoku, sagrađena najvjerojatnije u XIV.st. Sa sjeverne strane ojačana je sa tri potpornja kako bi se spriječilo njeno urušavanje. Iznad pročelja nalazi se jednostavna preslica za jedno zvono, kojeg nažalost nema. Uređenjem šljunkovite plaže danas se do sv. Luke lako može doći, no još uvijek u njenom podnožju čovjek može pronaći svoj mir. To i jest razlog zbog kojeg mi je ova hvarska crkva posebno prirasla srcu Sjesti na stjenovitu obalu, nasloniti se na sv. Luku i promišljati događaj o uznemirenim učenicima i Isusovu smirivanju oluje. I naposljetku završiti susret s pjesmom Rajmunda Kuparea, poznatog hvarskog svećenika i pjesnika.
Isus u mojoj lađi
„Mrtvi mi valovi izbacuju vesla.
Sporo idem uza snagu svu.
A On mirno spava (k’o da ne zna za me)
Ništa za to. On je tu.
Imam vjeru čvrstu da prkosim vjetru
I znam da je Isus meni sklon,
Pa, kad teška vesla iz ruku mi padnu,
Ja ću zaspat, a veslat će On.“
Ivana Grabić, lic. theol.
