Lipanj se primiče kraju. Školske brige su iza nas. Svugdje se osjeti šušur. U gradu, na ulici, plaži… Pomislio bi netko kako u ovo lijepo sunčano vrijeme učitelji, pa tako i moja malenkost, imaju vremena napretek. A kad ono zbilja posve drugačija.
Ljetno sunce svakim novim danom u grad privlači sve veći broj turista željnih putovanja, zabave i razgledavanja znamenitosti našega grada. Prometne gužve svakim danom bivaju nesnosnije, a tome od pomoći nije ni ovogodišnja promjena prometne regulacije s dna Zvonimirove do trajektne luke. Kako su me obveze posljednjih dana vodile put grada, onako u gužvi kroz Zvonimirovu prema Pazaru u misao mi dođe Crkva sv. Petra koja se nekoć nalazila na današnjem križanju kod Biskupove palače. Zapitala sam se: kako bi se danas odvijao promet da ju saveznici nisu srušili u siječnju te nesretne 1944.g.? I drugo, koliko je među nama onih koji znaju da se još od 11.st. na tom danas najprometnijem dijelu grada nalazila stara zavjetna Crkva sv. Petra Starog. Kako je ona u 19.st. postala pretijesna uz nju se od 1863. do 1871.g. sagradila nova crkva sv. Petra. Prema pisanju Ante Piteše, bila je jednobrodna, građena u neoromaničkom stilu. Imala je zvonik sa satom nad sjevernim pročeljem, a izvorna zvona, njih pet (Petar, Josip, Andrija, Roko i Jeronim) lijevana su 1871.g. u Veneciji. Tijekom Prvog svjetskog rata četiri su predana državi za ratne potrebe, a nova su izlivena u Splitu dvadesetih godina. Zbog svog položaja i blizine luci i željeznici Crkva je do temelja uništena u bombardiranju Splita. Čitav je ostao samo zvonik sv. Petra i njegovih pet zvona koja su se razdijelila splitskim Crkvama, pa se tako i staro zvono sv. Petra danas nalazi u zvoniku konkatedrale sv. Petra. A uz nju se opet veže zanimljiv podatak o njenom kamenu temeljcu koji je donesen iz Krunidbene crkve sv. Petra i Mojsija u Solinu, poznatijom kao Šuplja crkva. Kakve li mreže povijesnih niti koja veže te tri crkve posvećene prvom među apostolima.
U smiraj Petrova dana, možda bi bilo korisno ako izići i obići bogatstva našega grada i pogledati ih drugim očima. Uzeti za ruku najmlađe, pričati im priče i s njima se upustiti umaštovitu pustolovinu stvarajući uspomene. Jer, kako reče sv. Augustin: „Svijet je knjiga. Onaj koji ne putuje pročita samo jednu stranicu.“
