Za vrijeme božićnih blagdana i Nove godine često jedni drugima poželimo: Sve najbolje! Tko bi znao što je „sve najbolje“? Premda ne znamo što je „najbolje“, ipak nam je u duši jaka potreba za najboljim.
Poznato nam je da se u cijelom čovječanstvu nametnula pričica o zlatnoj ribici. Tko je ulovi kaže joj jednu (ili tri) želju i ona je ispuni pod uvjetom da ju se iznova vrati u vodu. Svi oni koji je ulove imaju muku koju će joj želju reći. Po mnogim pričama ispunjenje te želje ne bude, na kraju, ono što se stvarno željelo. Čak se dogodi da bude i gore nego što je bilo prije ispunjenja želje. Očito da nije moguće na ovom svijetu ostvariti ono najbolje. Usprkos svega želja za najboljim ostaje u svim dušama. To je zasigurno želja za rajem, ispunjenjem svih najdubljih i najširih želja. Ispunjenje i onoga što se ne usuđujemo željeti. I naše su želje ograničene. Uostalom zatvoreni smo u krug ovoga svijeta. Imamo iskustvo samo ovoga svijeta.
Gospa je u Lurdu rekla maloj Bernardici: Ne obećavam ti sreću na ovom svijetu nego na onom! Sve što možeš poželjeti na ovom svijetu premaleno je. Sve sreće ovoga svijeta kao ništa su prema budućoj slavi koja se ima objaviti. Potrebno je da Bog stvori novo nebo i novu zemlju da bi se moglo ostvariti ono najbolje. Želeći jedni drugima „sve najbolje“ nesvjesno želimo da Bog stvori novo nebo i novu zemlju gdje sreći neće biti kraja, gdje neće biti suze ni jauka, gdje će Bog, samo blaženstvo (Bog je blaženstvo! – Sv. Toma Akvinski.), biti sve svima.
Znamo da se jednom Krist ukazao Sv. Tomi Akvinskom i rekao mu, gotovo poput zlatne ribice, da poželi od Njega nešto i da će mu on to ostvariti. Mudri Toma je, kao iz topa, odgovorio: Daj mi sebe! Krist je Riba. IHTIS. U njemu je sve bogatstvo znanja i mudrosti. U njemu je Punina. On je Punina. On je najbolji. Tko ima njega, ima sve najbolje. Uostalom čestitamo jedni dugima Božić – njegov rođendan na zemlji. On je najbolje Očevo. Otac je u njemu dao samog sebe, sve svoje. U Njemu mi sva milina!
Znamo da je mala Bernardica, nakon što su ukazanja završila, otišla zatvoreni samostan. Postala je zaručnica nebeskog Zaručnika – Krista. Izabrala je najbolji dio koji joj se neće oduzeti, poput Marije iz Evanđelja. Kažu da je Sv. Toma nakon jedne vizije, prosvjetljenja, prestao pisati teološke traktate. Sve što je mislio i pisao izgledalo mu je kao slama. Upoznao je „sve najbolje“ pa m je sve ostalo izgledalo loše.
Blago onom tko ulovi Ribu, IHTIS! Sebi i svima želim taj ulov i ispunjenje svega najboljeg. Krist je uronio u vode naše povijesti i svima je dostupan. Ne ulovi ga se slučajno. Svima koji ga traže daje se uloviti. Ne treba obilaziti mora i daljine. Na ustima je tvojim i u srcu tvome. Bliži je meni od samoga mene. Dođi, Gospodine Isuse! – viče Duh i zaručnica. Maranatha! Dođi, Najbolji!
Bazilije M
Tiskano izdanje: Katolički tjednik
.
Photo by Ian Schneider on Unsplash
