Radost uskrsnuća dar je ljubavi
Na kamen hladan prislonih usne i spustih cjelov nježan, nečujan. Dvije suze kanuše nijeme kao cvijeta biserna dva, iz oka iznikla. U molitvi tihoj vapaj odjekne. Prignuh se k zemlji ponizna. O, sunce nebesko probudi ga iz sna! I stajah tako kao ugasla svijeća što tone u noć i gubi dah, kao maleno zrno pustinjskog pijeska što ga vjetar podiže u zrak. Odjednom oblaci zadrhtaše. Anđeli tvoji zrakom proletješe. Krilima