U vremenu neprestane, brze i zaglušujuće komunikacije šutnja je postala gotovo luksuz i navika koju sve manje prakticiramo. Galama s društvenih mreža, kao i mobitel neodvojiv od naših ruku, ništi bilo kakvu mogućnost predaha od beskonačnog šuma koji se odvija u pozadini. Ovakva digitalna dinamika može značajno narušiti naš molitveno-komunikacijski odnos s Gospodinom.
Čitajući ulomak iz Starog zavjeta (1 Kr 19, 9a. 11-13a) koji opisuje susret Ilije i Gospodina, otkriva nam se tiho, gotovo neprimjetno, božansko milosno djelovanje. Povijesne prilike u kojima Ilija vrši svoje poslanje nisu nimalo lake. Većina izabranog naroda, kao i njihovi pastiri, proživljavaju otpad od vjere te pronalazi utjehu u lažnim bogovima koji uši imaju, a ne čuju (Ps 115, 6). Niz beskrajnih molitava, ispraznih obreda i javnih žrtava padaju na mrtvo i neplodno tlo žrtvenika lažnih idola.
Suočen s takvim okolnostima Ilija se povlači u samoću. U izoliranosti i tišini pećine odvija se susret između njega i Gospodina. Ti intimni trenutci samoće i šutnje dopuštaju Iliji da prepozna tihi Šapat koji poput blagog lahora djeluje u njegovoj nutrini. Ono što je započeto u intimi Ilijina srca s vremenom se pretvara u pravednu buru koja oživljava mrtva srca prevarenog naroda te vraća izgubljeni izraelski brod u Očevu luku.
Danas, više nego ikad, imamo gotovo neograničenu (digitalnu) duhovnu ponudu: e-duhovne vježbe, online duhovna razmatranja, katolički podcast-i, duhovna glazba na različitim platformama itd. No, ostaje li u toj vjerskoj ponudi dovoljno vremena za samoću i šutnju pred Gospodinom?
Premda e-duhovnost nosi određene prednosti (pristupačnost, personalizacija duhovnog sadržaja, multimedijalnost) oslanjanje na digitalne alate može nas dovesti do opasnosti smetenosti pred novim obavijestima, pozivima i porukama. Pridodajmo ovome negativne digitalne navike koje obično započinju s rečenicom: „samo da (kratko) pogledam nešto“ i naš se digitalni duhovni život dovodi do razine ispraznih formalnih molitava izgubljenih Izraelaca.
U trenutcima ovakvog razlomljenog molitveno-komunikacijskog odnosa s Gospodinom možda je vrijeme da odvojimo svoje oči (i srca) od ekrana te zađemo u tišinu našeg srca. Samo tamo možemo pronaći istinski Šapat koji nije poput vihora novih obavijesti, vibracijskog potresa mobitela ili blještavog ognja ekrana.
Gospodin nas poziva na susret u šutnji. U šutnji gdje će On progovoriti našim srcima laganim šaptom. Ne dopustimo da naša zavisnost o e-duhovnosti, koliko god ona kvalitetna bila, ograniči prostor za slobodan odnos s Gospodinom u tišini.
dr. sc. Nenad Palac
