Dobro došli na portal Mreže Riječi
 

Zašto žrtva ostaje u nasilnom odnosu?

Više od dvanaest godina imam iskustva u radu sa žrtvama nasilja u obitelji, a najčešće pitanje s kojim sam se susretala sve te godine upravo je pitanje zašto žrtve tako dugo trpe nasilje? Zašto na prvi udarac ili uvredu ne skupe svoje stvari i jednostavno odu? Koja očekivanja imaju od osobe koja svaku frustraciju rješava silom?  

Važno je osvijestiti da nasilje u obitelji nije samo problem pojedinca i pojedine obitelji, nego cijelog društva, te smo kao zajednica pozvani zajedno dati doprinos rješavanju ovog problema. To prije svega znači razumjeti što je nasilje u obitelji te dinamiku nasilnog odnosa. (Kroz tekst o žrtvi pišem u ženskom rodu, a o počinitelju nasilja u muškom rodu, budući da je moje iskustvo vezano uz rad sa žrtvama nasilja koje su žene. Međutim, važno je naglasiti da žrtva nasilja može biti i muškarac, kao i da počinitelj nasilja može biti žena.) 

Iskustvo u radu sa žrtvama nasilja u obitelji pokazuju da nasilje s vremenom eskalira, te dobiva na učestalosti i brutalnosti. Najčešće započinje malim i „bezazlenim“ uvredama, naguravanjem, šamarima, a vremenom dolazi do pojačanja nasilja i posljedica nasilja. Počinitelj nasilja u pravilu ima slabo razvijene komunikacijske vještine te ne zna kako postupati u situaciji sukoba, ima uzak raspon strategija suočavanja sa stresom. Počinitelj koji jednom izvrši nasilje nad žrtvom, najčešće nasilnim obrascima nastavlja i dalje. Za sprječavanje takvog ponašanja, nužno je osigurati stručnu pomoć i počiniteljima kako bi ih se potaknulo da preuzmu odgovornost za svoje ponašanje i usvoje nenasilne načine komunikacije.  

Razlozi ostanka u nasilnom odnosu dijelom se mogu objasniti i tzv. traumatskim vezivanjem koje ne proizlazi iz osobina ličnosti žrtve, već prirode nasilnog odnosa. U takvom odnosu izmjenjuju se faze nasilja u kojoj svu moć posjeduje počinitelj i faze kajanja u kojoj žrtva ima privid svoje moći. Važno je razumjeti da, bez obzira na nasilje, u odnosu postoji i emotivna povezanost i ljubav. Svaki odnos, pa tako i onaj koji uključuje nasilje, ima i svoje lijepe strane. Nakon nasilja, nasilnik se ispričava, iskupljuje, obećava da neće više biti nasilan, kaje se te slijedi faza medenog mjeseca. Žrtve su najčešće impresionirane isprikama i načinom žaljenja zbog nasilja. Najviše što ona želi je povjerovati da je to bio posljednji put, da je shvatio svoju pogrešku, da će se promijeniti i da će od sada sve biti bolje. Međutim, iskustvo nam pokazuje da se radi samo o privremenom zatišju te da će se nasilje  ponoviti, nažalost, s vremenom, sve češće, intenzivnije i brutalnije. 

Kada govorimo o nasilju od strane intimnog partnera često čujemo komentare  “meni se to ne bi moglo dogoditi” ili “nikad to ne bih podnio/la” ili “otišao/la bih čim bi prvi put podignuo ruku na mene.” Te je riječi lako izgovarati iz tuđih cipela, ali bilo bi dobro imati na umu i neke od razloga zbog kojih to i nije tako jednostavna odluka i zašto žrtve nalaze razlog za ostati u nasilnom odnosu …

Možda će ostati jer se boji za svoj život ili život svoje djece zbog prijetnji što bi se moglo dogoditi ako se usudi pokušati otići.

Možda će ostati jer vjeruje da nema kamo otići. Možda uopće ne zna koje mogućnosti ima unutar svoje zajednice.

Možda će ostati jer je njen zlostavljač ugledan član u zajednici, vrijedan radnik, dobar prijatelj te je sigurna da će je osuđivati i da joj nitko neće vjerovati, ako javno progovori o zlostavljanju.

Možda će ostati jer je spremna žrtvovati vlastitu sigurnost za dobrobit svoje djece kako ne bi morala odrastati u siromaštvu ili bez oca.

Možda će ostati jer u svojoj obitelji i socijalnoj mreži nema podršku, jer je sama birala i sad se sama mora nositi sa svojim odlukama.

Možda će ostati jer je odrasla u obitelji u kojoj je zlostavljanje bilo normalno, zbog čega je teško prepoznati kada je veza nezdrava.

Možda će ostati jer ga voli i čini se da on žali zbog nasilja. Možda će željeti pokušati uspostaviti vezu i pomoći mu da se promijeni.

Možda će ostati jer krivi samu sebe. Puno puta je čula kako je ona kriva i da zaslužuje to što joj se događa. 

…. možda može biti još stotinu različitih razloga, opravdanja i možda ….

Bijeg visoko traumatizirane osobe iz nasilne veze je težak, a često i opasan. Potrebno im je sigurno mjesto i intenzivna podrška. te psihosocijalna pomoć pri oporavku od iskustva nasilja. Potrebno je žrtvu osnažiti, a to znači prepustiti kontrolu da sama čini izbore, donosi odluke i djeluje. Svaka žrtva ima potrebu za život bez nasilja, ali to ne može bez podrške. Predrasude, nerazumijevanje okoline, podržavanje u osjećaju krivnje za ono što im se događa nisu strategije i alati kojim ćemo pokazati da nam je stalo i da zaista vjerujemo da zaslužuje život bez nasilja. Umjesto da se pitamo zašto jednostavno ne ode, pokušajmo postavljati drugačija pitanja. Pokušajmo već sljedeći put zapitati se: “Zašto je počinitelj nasilan?” ili “Kako možemo prekinuti krug nasilja?” ili “Kako je mogu podržati da bude sigurna?”  

Kako osnažiti žrtve za prekid nasilja, kako podržati žrtvu da bude sigurna te što joj novo i izazovno donosi život bez nasilja pisat ću u sljedećoj kolumni.