Davne 2009. godine sveprisutni Google odlučio je promijeniti uvjete korištenja za sve svoje korisnike. Od toga datuma, znali vi ili ne, Google prati i prikuplja preko 57 različitih signala koji se odašilju s vašeg računala ili mobitela. Ovi podatci, među ostalima, uključuju povijest pretraživanja, vašu trenutnu lokaciju, vrijeme provedeno na određenoj stranici, pokrete mišem itd.[1] Koristeći dostupne informacije – koje ste pristali slati prihvativši uvjete korištenja –Google stvara sliku o vama kao korisniku i potencijalnom kupcu. Prikupljene informacije odlaze zatim na digitalno tržište te se prodaju onim korporacijama i firmama koji žele pridobiti dio vaše pozornosti. U prisutnost ovakve prakse vjerojatno ste se i sami uvjerili barem jedanput u životu. Prodaju naših podataka obično primijetimo neposredno nakon pretraživanja određenog termina. Ako smo primjerice pretraživali ljetne gume, odjednom će nam se na stranicama našeg najdražeg portala početi nenadano nuditi ponude za kupnju onoga što smo maločas pretraživali.
No, čemu ovaj uvod, koji je smisao istoga i kakve veze to ima s trećom stranicom Google tražilice?
Vjerojatno ni sami nismo svjesni s kojom/kolikom količinom informacija Google kao internetski div raspolaže o nama. Moguće je čak – u određenoj mjeri – da nas Google poznaje bolje nego mi poznajemo sami sebe. Pretražujući svakodnevno sadržaj na internetu, mi kao korisnici poklanjamo Googleu ogromno povjerenje – kako u sigurnost naših podataka, tako i u istinitost sadržaja koji će nam ponuditi. No, tu često nailazimo na problem o kojem bih danas želio nešto reći, a vezan je za „filter mjehurići“ (eng. filter bubble) i „komore jeke“ (eng. echo chamber).
„Filter mjehurića“ se manifestira kroz personalizaciju sadržaja koji se pojavljuje na našim ekranima prilikom korištenja spomenute tražilice. Tražilica prikazuje nama osobno najrelevantnije rezultate na prvoj stranici, manje relevantne na drugoj, najmanje relevantne na trećoj itd. Bez postojanja Googleovih algoritama – koji prikupljaju podatke o našim interesima – bili bismo zasuti milijunima nepovezanih informacija koje bi trebalo jednu po jednu iščitavati da bismo došli do onoga što je za nas relativno. Premda je ovakav način kategorizacije sadržaja omogućio korisnicima da na najjednostavniji i najbrži način dođu do željenih odgovora, on je istovremeno doveo do formacije negativnog fenomena koji se naziva „komora jeke“.
„Komore jeke“ direktna su posljedica prvog fenomena. Google, (pre)poznavajući naše navike i preference, odabire za najrelevantniji onaj sadržaj koji je u skladu s našom digitalnom poviješću i digitalnim otiskom. Ako, na primjer, pretražujemo sadržaj koji se politički može okarakterizirati kao „konzervativan“, naša će tražilica nuditi dominantno onaj sadržaj koji je u skladu s takvim trendovima. To dovodi do toga da kontinuirano upadamo u začarani krug – komoru jeke ili prvu stranicu Google tražilice – unutar kojeg pretežno pronalazimo potvrdu i uporište za naše mišljenje. Ovakav trend potvrđuju i nedavno istraživanja prema kojima samo 0,64% korisnika od 4 milijuna ispitanika odlazi na drugu stranicu Google tražilice.[2]
Fenomeni i podatci, prethodno navedeni u tekstu, ne moraju nužno biti shvaćeni kao razlog za zabrinutost, već kao poziv na oprez i otvorenost. Realno, nitko od nas neće odjednom prestati koristiti Google ili krenuti mahnito čitati uvjete korištenja svake aplikaciji kojoj dozvolimo pristup na našim uređajima. Smisao ovog teksta je pozvati sve da ponekad obratimo pozornost na „treću stranicu tražilice“ – onu na koju nitko ne zalazi. Da izađemo dalje od onoga što je algoritamski personalizirano za nas te otvorimo svoje obzore za mišljenja koja se razlikuju od naših. Ovo nikako ne znači slijepo prihvaćanje nečega s čime se ne slažemo, već preispitivanje utemeljenja vlastitih stajališta koje ponekad uzimamo zdravo za gotovo. Susrećući se sadržajima i osobama koji se nalaze na „trećoj stranici tražilice“, možda nam se čak ponudi prilika za evangelizaciju na marginama naših osobnih digitalnih granica.
Krist je pozvao apostole na širenje Radosne vijesti po cijelom svijetu. Njezino bogatstvo nije htio zadržati unutar granica Jeruzalema ili među Židovima. Poziva li i tebe danas da izađeš na granice svoga ustaljenog komfora, u nepoznato, na treću stranicu Googleove tražilice…
[1] Eli PARSIER, The Filter Bubble: What the Internet Is Hiding from You, The Penguin Press, New York, 2013., 10.
[2] Brian Dean, Here What We Learned About Organic Click Through Rate, u: https://backlinko.com/google-ctr-stats (15.5.2023.)
