Pripadnost bogatoj plemićkoj eliti nije Paolu di Rosa zatvorila u nemilosrdnost pred bijedom i boli koja ju je okruživala. U pismu svojim prvim suradnicama nudi „neobičan prijedlog“ – žrtvovanje iz ljubavi. Otvorena svakoj potrebi marginalnih nadahnuto govori: Nijedno djelo milosrđa neće nam biti strano! I danas se Službenice Milosrđa vode njenom plemenitošću, i roda i srca. Stoga i geslo: NOBILITATUS NOBILITAT! Oplemenjen oplemenjuje! Aspekt otvorenosti, socijalna osjetljivost, briga za slabije, nemoćne i odbačene sastavni je dio identiteta Službenica Milosrđa.
I eto nas i do služenja čovjeku koji se nalazi na marginama uzrokovanih migracijama. Radi se o jednom od trenutno najaktualnijih apostolata – ljudi s ruba društva borave u našim šumama, čekaju na našim granicama, kolodvorima, traže boravište među nama.
Nadahnuti svetopisamskim shvaćanjem pravde, suosjećanja i ljubavi, pod pojmom migrant podrazumijevamo sve raseljene osobe koje svoje ljudsko dostojanstvo traže na nekom drugom mjestu. Pružiti utočište ljudima koji bježe od proganjanja iz svoje zemlje jedno je od najstarijih civilizacijskih obilježja koje seže više od 3.500 godina unatrag, iz vremena procvata velikih antičkih carstava na Srednjem istoku.
Fenomen migracija je dio povijesti spasenja. S tim se veže i jedna od Božjih zapovijedi: „Ne čini nepravde strancu niti ga ugnjetavaj, jer ste i sami bili stranci u zemlji egipatskoj“. (Izl 23,9) Isus je u velikom govoru o sudu u Matejevu evanđelju jasno rekao: Bijah gladan…, bijah žedan…, stranac bijah i primiste me. Možda je u strancu najteže prepoznati njegovo lice. Lako ga se zaobiđe, kao i napadnutog stranca na putu za Jeruzalem. Možda se opravdavamo misleći kako će naići neki „Samarijanac“ i pomoći, jer to nije moja briga. Sa kršćanskog aspekta pojam stranca, koji je toliko bitan u Bibliji, pokazuje koliko je važan i izazovan susret s njim.
Bog želi dobro svakom čovjeku, i puninu njegova života. On je u nadi svakog migranta, u njegovoj ranjenosti, križnom putu i osamljenosti u patnji. Sve dok poziva osobe na određeno djelo milosrđa postoji sigurnost da se nije okrenuo od čovjeka, da se brine za svaku osobu.
Svjedok sam strašnih priča migranata koji prepričavaju nasilje, omalovažavanje, bol i skrivene rane koje su ponijeli sa sobom, krenuvši na put sami ili uzevši za ruku svoju djecu, birajući život, i bježeći prema Europi. A opet, moraju nam dokazati da za nas nisu opasni, da su ljudi, da zaslužuju komadić neba ispod kojega mogu disati slobodno. Migranti ne traže milost nego pravednu priliku da ostvare svoja prava na život i rad bez diskriminacije i iskorištavanja, koji su ih najčešće i natjerali na odlazak iz njihove zemlje.
Labirint migracija je put nade, ali isto tako i put rizika, mnogih opasnosti i patnje. Ne smijemo zaboraviti da se iza dramatičnih naslovnica i slika ljudi u pokretu nalaze osobne priče o tragediji, hrabrosti da se krene na put, ali i čežnja za mirnim i toplim domom.
Zadaća Crkve i evanđeoskih vrijednosti koje propovijeda je iznutra stvarati društvo utemeljeno na solidarnosti, otvorenosti drugima i drugačijima, koje ne inzistira na individualizmu, egoizmu i profitu nego ono koje je otvoreno jednom skromnijem životu, životu koji uviđa potrebe drugih.
Lice stranca je tu da se susretnem s njime. Golo je. Ranjivo. Na njemu se iščitava strah od deportiranja, nesigurnost u cilj, bojazan, tuga i bol jer je sve ostavio, nema ništa, a ne zna što ga očekuje i gdje će doći. Lice stranca treba susret iz kojeg će izići konkretna pomoć da u novoj zemlji izgradi svoj dom. Samo u takvom susretu nema ni jezične ni vjerske barijere.
Ne mogu izbrisati sjećanje na suze Jockina, Tesfatsiona, Kobre, Bastegol, Hanady, Titi… Osjetiti da si prihvaćen, da netko razumije tvoju bol, vidjeti papir u rukama koji rješava problem… znači nastavak života i povratak ugasle nade.
To su iskustva koja se ne mogu zaboraviti. Prerušeni Isus, isti kao i u vremenu Paole Di Rosa, u svakom tom strancu, i zahvalni osmijeh uz nespretni engleski jezik: „Thank you, sister!“, daje smisao ovom radu i tihu radost da je jedna osoba povratila nadu u život, nadu u dobrotu Boga prisutnog u ljudima.
