Na pitanje o sadašnjosti i budućnosti sakramenata moći ćemo odgovoriti tek kad odgovorimo na prethodno, iskonsko i prvo pitanje: Zašto smo na svijetu? Kršćanski odgovor glasi: Da Boga upoznamo, da ga ljubimo i da k njemu dođemo. Takav odgovor je moguć jedino iz vjere da je sam Bog u Isusu Kristu došao k nama i ostao s nama radi nas i radi našega spasenja! Onomu tko ispovijeda tu vjeru posve je razumljiv zahtjev da sve učini kako bi njegova osobna i zajednička povijest postala povijest spasenja.
Nažalost, čini se da je ovo eshatološko usmjerenje u novijoj kršćanskoj teologiji, a posebno pri kraju XX. i početkom XXI. stoljeća, dok na svakom koraku buja apokaliptika, nekako zamagljeno. Iako neki drže da je tome razlog odbacivanje nekada naglašenog straha od Božje pravedne kazne, čini se da se zapravo radi o omalovažavanju Kristova zahtjeva za istinskim obraćenjem, odnosno o zaobilaženju temeljne istine da je konačni smisao života u eshatološkom spasenju. Samo ako se iskreno prihvati vjeru kao odgovor na Božji poziv u Isusu Kristu, može se shvatiti da prva svrha sakramenata nije milost kao posjedovanje nekakvoga duhovnoga blaga, nego kao postojanje u ljubavi Božjoj, što je u stvari predokus konačne svrhe svega što jest: “da Bog bude sve u svemu” (1Kor 15,28).
Dakako, ne smije se zaboraviti da nas upravo sakramenti podsjećaju kako je čovjek obilježen grešnošću, padom, nesposobnošću i jadom, te da su mu je potrebna i neka vrsta duhovnog lijeka. Međutim, upravo je taj grešnik pozvan na puninu života do koje dolazi Kristovim putom, dapače, putom koji je sam Krist. Stoga, plazeći od Božje prisutnosti u ljudskoj povijesti u osobi Isusa Krista, od otajstva Crkve kao temeljnog načina za uspostavljanje zajedništva s Kristom, od ljudskog tjelesno-duhovnog ustrojstva i sposobnosti za simboličku komunikaciju, sakramente možemo razumjeti kao stepenice na putu spasenja, ili kako je prijašnja teologija govorila, kao put uzdignuća u nadnaravni red. Zadaća je teologije da, vjerna predaji i sukladno definiranim istinama vjere, nađe prikladne modele i zgodne izričaje kojima to otajstvo može približiti suvremenom čovjeku, te ga potaknuti na prihvaćanje vjere i prakticiranje kršćanskih otajstava, da bi na ljudski autentičan način, kroz susret s Kristom, mogao postati dionikom života vječnoga.
ekst je preuzet uz dopuštenje autora iz djela “O sakramentima. Izbor radova”, Crkva u svijetu, 2017.
