Bilo je to prije četiri i po godine…
Kada je u naše živote ušao ovaj dragi dječak, prvi put sam poželjela pisati blog. I samo par mjeseci kasnije, na blogu Moj kroMosoM ljubavi, predstavila sam se na ovaj način:
“Majka sam četvero djece. Poznato je da od djece možemo puno toga naučiti. To mi je redom potvrdilo svako od moje troje djece i svako mi je pokazalo koliko je posebno. A onda je stiglo na svijet i moje posebno, posebno dijete – posebno i po jednom dodatnom kromosomu koje nam je od prvog dana pokazalo kolike smo neznalice do tada bile. Odlučila sam pisati ovaj blog kako bih još nekoga upoznala s tim kromosomom kojeg nose osobe s Down sindromom, jer kad ga se upozna, on prestaje biti kromosom straha i postaje – kromosom ljubavi.”
U međuvremenu sam postala majka petero djece, a na blogu sam, nažalost, sve rjeđe i rjeđe pisala. Dok nisam, naizgled, gotovo prestala. Kažem “naizgled” jer je, naravno, plan i dalje bio nastaviti pisati. Samo što se taj plan u mojoj glavi pogubio među svim ostalima koji se tamo vrzmaju. A usput je tamo upoznao i neke druge ideje i planove.
Recimo, onaj koji se usredotočio na to je došlo vrijeme da otvorim neku stranicu s radovima svog tate kako bih više ljudi upoznala s njegovim radom i ostavila bar nekakav internetski trag o njegovim brojnim radovima, raznolikih umjetničkih tehnika, koji ukrašavaju crkve Dalmatinske zagore, otoka i šire.
A onda su bile tu i neke ideje koje su se “progurale preko reda” i koje su za vrijeme došašća i korizme pronašle svoj put do realizacije objavom na Facebooku. Ali nije mu smetalo, pred njima se samo ponizno povukao jer je znao tko je Onaj koji je to potaknuo i da je očito bilo pravo vrijeme za njih. A opet, malo se iznenadio što su se i nakon toga nastavile vrzmati po glavi tražeći mjesto gdje će se nekako lijepo smjestiti i grupirati, a da ne potonu u moru Facebook objava.
Ipak, u jednom trenutku, je li zato što je nastala još veća gužva jer se među njima počela vrzmati i neka ideja koja je zadivljeno spominjala Sagradu familiju i Gaudija, ili zato što je što je Onaj koji se voli skrivati iza Slučajnosti to potaknuo, ali kao da su odjednom sve naletjele jedna na drugu i toliko se međusobno zapetljale da se više nisu uspjele odvojiti.
I tako su zapravo svi zajedno postali dio jedne jedinstvene ideje, jedinstvenog plana koji se počeo realizirati otvaranjem ovog novog bloga koji će ih pokušati realizirati sve na jednom mjestu. A ovaj naziv koji sam odabrala? Nekako se sam i prejednostavno nametnuo kada mi je prijateljica savjetovala da stavim naziv koji me opisuje, ali ne samo u jednom aspektu. Toliko se jasno odmah pojavilo: “Zanesena životom”. Ili, kako bi to pravilnije bilo zapisano, ali se prikriva verzalima koji su u ovoj temi zadani za naslov: “Zanesena Životom”. Ali taj dio ćete, nadam se, otkriti putem. Ako mi se odlučite pridružiti u ovoj novoj avanturi šarolikog bloga o tolikim divnim stvarima koje nas okružuju.
A za početak ću, u čast onom prvom blogu kojim sam “probila led u svijet blogova”, pokušati prvo prebaciti ovdje one stare tekstove o svom kromosomu ljubavi.
A dalje… živi bili pa vidili, rekao bi narod.
Ili bi u ovom svijetu interneta i blogova točnije bilo reći:
Živi bili pa pratili i čitali!