Apostolska pobudnica o pozivu na svetost u suvremenom svijetu
Gaudete et exsultate naslov je apostolske pobudnice o pozivu na svetost u suvremenom svijetu koju je potpisao papa Franjo 19. ožujka 2018. godine. Apostolska pobudnica vrsta je učiteljskog dokumenta Katoličke Crkve koji se, za razliku od enciklika, na poseban način obraća katolicima. Apostolska pobudnica potiče zajednicu vjernika da poduzmu određenu aktivnost, ali ne definira nužno crkveno učenje. Gaudete et exsultate peti je veliki dokument koji je izdao papa Franjo za vrijeme svoga pontifikata.
Kroz pet poglavlja, Poziv na svetost, Dva istančana neprijatelja svetosti, U Gospodinovu svjetlu, Neke odlike svetosti u suvremenom svijetu i Borba, nadzor i razlučivanje, papa Franjo podsjeća katolike mogu i moraju težiti da budu sveti. Papa Franjo već na početku apostolske pobudnice Gaudete et exsultate iznosi cilj pobudnice: „Moj je skromni cilj da još jednom odjekne poziv na svetost, uz pokušaj da ga utjelovim u sadašnje prilike, s rizicima, izazovima i mogućnostima“.[1]
Poziv na svetost naslov je prvog poglavlja Gaudete et exsultate u kojem se ističu primjeri svetaca koji nas ohrabruju i prate na životnom putu. Vjernik može reći „Ne trebam sam nositi ono što u stvari nikada ne bih mogao nositi sam. Zajednica Božjih svetaca me štiti, podržava i nosi“.[2] Gospodin posvećuje ljude i povezuje ih u narod, „nitko se ne spašava sam, kao pojedinac, već nas Bog privlači vodeći računa o cjelokupnosti naših osobnih odnosa“.[3] Svetost se očituje u strpljivosti, u roditeljima, u radnicima koji zarađuju za kruh, u bolesnicima. Svetost je u ustrajanju kako bi se iz dana u dan nastavljalo ići naprijed. Za papu Franju svetost je najljepše lice Crkve, međutim i izvan Katoličke Crkve Duh podiže „znakove svoje prisutnosti“ što se najbolje očituje u svjedočanstvu za Krista do prolijevanja krvi što je zajednička baština katolika, pravoslavnih, anglikanaca i protestanata što je u Koloseju sveti papa Ivan Pavao II. u lijepo zaključio da su mučenici „baština koja govori glasnije od razloga za podjelu“.[4] Gospodin svakom upućuje poziv „Budite sveti, jer sam ja svet“ (Lv 11, 44; 1 Pt 1, 16) što ističe i Drugi vatikanski sabor: „Opremljeni tolikim i tako spasonosnim sredstvima svi su Kristovi vjernici bilo kojeg položaja i staleža, svaki na svojem putu, pozvani od Gospodina na ono savršenstvo svetosti kao što je savršen sam Otac nebeski“.[5] Važno je da svaki vjernik prepozna vlastiti u ostvarenju svetosti u svakodnevnom životu. Cilj svetosti nije umarati se oponašajući primjere svetaca nego na svoj način živjeti svetost. „Ne treba biti biskup, svećenik, redovnica ili redovnik, da bi netko bio svet“.[6] Svetost nije pridržana samo onima koji su se odlučili za svećenički ili redovnički stalež na svetost su pozvani svi Kristovi vjernici. Papa Franjo savjetuje: „Stalno pitaj Duha što Isus od tebe očekuje u svakom trenutku tvoga života i u svakoj odluci koju trebaš donijeti, kako bi mogao razlučiti koju važnost to ima u tvome poslanju“.[7] Svetosti se ne treba bojati, svatko u onoj mjeri u kojoj se posvećuje postaje plodonosniji za svijet.
Dva istančana neprijatelja svetosti drugo je poglavlje Gaudete et exsultate u kojem se razlaže suvremeni gnosticizam i suvremeni pelagijanizam. Gnosticizam podrazumijeva vjeru zatvorenu u subjektivizam, kojeg zanima samo određeno iskustvo u konačnici radi se o oholoj površnosti: mnogo pomaka na razini razuma, ali se ne pomiče dubina spoznaje. Suvremeni gnostici vjeruju da svojim tumačenjima mogu učiniti savršeno razumljivo sve o vjeri i evanđeljima, prisiljavaju druge da se podrede njihovim razmišljanjima, traže da se Isusovo učenje svede na hladnu i strogu logiku, koja teži vladati svime.[8] „Tko želi da mu je sve jasno i sigurno, želi vladati nad Božjom transcendencijom“.[9] Novi pelagijanci slijede put suprotan evanđelju, tako se novi pelagijanci žele opravdati putem vlastitih snaga što postaje egocentrična i elitistička samodopadnost. Suvremeni pelagijanizam okarakteriziran je opsjednutošću zakonom, težnjom da se postignu društvene i političke pobjede, šepurenjem u njegovanju liturgije, crkvenog nauka i prvenstva Crkve i privlačnošću za praksama samopomoći i postignuća vlastitim snagama. Gnosticizam i pelagijanizam čine Crkvu kompliciranom i zaustavljaju je na putu svetosti.
„Što učiniti da bi se postalo dobrim kršćaninom?“ pitanje je koje je postavljeno u trećem poglavlju U Gospodinovu svjetlu. Potrebno je da svatko na svoj način, čini ono što je Isus rekao u Blaženstvima te nije potrebno tražiti druge „formule za postizanje svetosti“. Papa Franjo tumačeći Blaženstva zaključuje kao biti svet znači: biti siromašan u srcu, reagirati s poniznom blagošću, znati plakati s drugima, tražiti pravednost gladni i žedni, gledati i djelovati milosrdno, sačuvati srce čistim od svega što onečišćuje ljubav, sijati mir oko sebe i prihvatiti svaki dan put evanđelja unatoč tome što će nam to stvarati probleme.
U četvrtom poglavlju koje nosi naslov Neke odlike svetosti u suvremenom svijetu papa Franjo osvrće se na neke vidove poziva na svetost. Papa Franjo navodi neke probleme vezane za današnju kulturu a to su: nervoza i jaka tjeskoba koja rastače i onesposobljava; negativnost i tuga; udobnost u lijenosti, konzumizmu i sebičnosti; individualizam i mnogi oblici lažne pobožnosti bez susreta s Bogom, koji trenutno vladaju na vjerskom tržištu.[10] Svetac po papi Franji „ne troši vrijeme na jadikovke o tuđim pogreškama, sposoban je ušutjeti pred greškama svoje braće i izbjegava verbalno nasilje koje uništava i zlostavlja, smatrajući sebe nedostojnim da bude grub prema drugima, već ih radije smatra „većima od sebe samih“ (Fil 2,3).[11] Svetac je radostan čovjek, čovjek koji ima smisao za humor, a da „pri tome ne gubi vezu sa stvarnošću ,obasjava druge pozitivnim duhom i punim nade“.[12] Radost koja je karakteristika svetaca i plod je dobrih djela. Zlovolja nije znak svetosti. Posvećenje je hod u zajedništvu, ako je čovjek izoliran teško se može boriti protiv vlastite grešnosti. Bitna karakteristika svetosti je molitva, bez molitve nema svetca.
Borba, nadzor i razlučivanje naslov je petog poglavlja apostolske pobudnice Gudete et exsultate. Za kršćanina je život borba, za borbu je potrebna snaga i hrabrost, životna borba je jako lijepa jer omogućuje slavlje svaki put kad Gospodin pobjedi u našem životu. Uz borbu sa svijetom i mentalitetom svijeta potrebna je i borba protiv vlastite slabosti i vlastitih sklonosti. U ovom se poglavlju ističe da đavao stvarno postoji, ne radi se o mitu, slici, figuri, simbolu ili nekoj ideji. Đavao čovjeka truje mržnjom, tugom, ljubomorom, porocima.[13] U današnjem svijetu potrebno je od Boga izmoliti dar razlučivanja kako bi se moglo prepoznati dolazili neka stvar od Duha Svetog ili ne. Razlučivanje je uvijek potrebno u velikim ili malim stvarima. U molitvi je potrebno osluškivati Božji glas uz poslušnost evanđelju i crkvenom učiteljstvu koje ga čuva.
Papa Franjo apostolsku pobudnicu Gudete et exsultate završava sa željom da Marija okruni ova razmišljanja i nadom „da će ove stranice biti od koristi kako bi se Crkva posvetila promicanju želje za svetošću“.[14] „Molimo Duha Svetoga da ulije u nas žarku želju da budemo sveti, na veću slavu Božju i ohrabrujmo se uzajamno u tome. Tako ćemo posjedovati radost koju nam svijet neće moći oduzeti“[15], zaključuje Papa.
[1] PAPA FRANJO, Gaudete et exsultate – Radujte se i kličite. Apostolska pobudnica o pozivu na svetost u suvremenom svijetu (19. III. 2018.), Zagreb, Veritas, 2018., br. 1
[2] Benedikt XVI, Homilija prilikom svečanog preuzimanja Petrove službe (24. travnja 2005): AAS 97 (2005.), 708.
[3] PAPA FRANJO, Gaudete et exsultate – Radujte se i kličite. Apostolska pobudnica o pozivu na svetost u suvremenom svijetu (19. III. 2018.), Zagreb, Veritas, 2018., br. 6
[4] Homilija na »Ekumenskoj komemoraciji svjedoka vjere 20. stoljeća«, (7. svibnja 2000.), 5: AAS 92 (2000) 680-681.
[5] DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Lumen Gentium. Dogmatska konstitucija o Crkvi (21. XI. 1964.), u: Drugi vatikanski koncil. Dokumenti, Zagreb, Kršćanska sadašnjost, 2008., 11
[6] PAPA FRANJO, Gaudete et exsultate – Radujte se i kličite. Apostolska pobudnica o pozivu na svetost u suvremenom svijetu (19. III. 2018.), Zagreb, Vritas, 2018., br. 14
[7] PAPA FRANJO, Gaudete et exsultate – Radujte se i kličite. Apostolska pobudnica o pozivu na svetost u suvremenom svijetu (19. III. 2018.), Zagreb, Veritas, 2018., br. 23.
[8] Usp. PAPA FRANJO, Gaudete et exsultate – Radujte se i kličite. Apostolska pobudnica o pozivu na svetost u suvremenom svijetu (19. III. 2018.), Zagreb, Veritas, 2018., br. 38, 39
[9] PAPA FRANJO, Gaudete et exsultate – Radujte se i kličite. Apostolska pobudnica o pozivu na svetost u suvremenom svijetu (19. III. 2018.), Zagreb, Veritas, 2018., br. 41
[10] Usp. PAPA FRANJO, Gaudete et exsultate – Radujte se i kličite. Apostolska pobudnica o pozivu na svetost u suvremenom svijetu (19. III. 2018.), Zagreb, Veritas, 2018., br. 111
[11]Usp. PAPA FRANJO, Gaudete et exsultate – Radujte se i kličite. Apostolska pobudnica o pozivu na svetost u suvremenom svijetu (19. III. 2018.), Zagreb, Veritas, 2018., br. 116
[12] PAPA FRANJO, Gaudete et exsultate – Radujte se i kličite. Apostolska pobudnica o pozivu na svetost u suvremenom svijetu (19. III. 2018.), Zagreb, Veritas, 2018., br. 122
[13] PAPA FRANJO, Gaudete et exsultate – Radujte se i kličite. Apostolska pobudnica o pozivu na svetost u suvremenom svijetu (19. III. 2018.), Zagreb, Veritas, 2018., br. 161
[14]PAPA FRANJO, Gaudete et exsultate – Radujte se i kličite. Apostolska pobudnica o pozivu na svetost u suvremenom svijetu (19. III. 2018.), Zagreb, Veritas, 2018., br. 177
[15] Isto.
