U samom srcu Splita, centru Dioklecijanove palače, spomeniku rimskog graditeljstva iz kasne antike i sjecištu dvaju pravaca decumanusa i carda otvara se predivan trg okružen kolonadama. Opisan i prepričan nebrojeno puta u sjeni zvonika katedrale sv. Dujma s istoka, a sa zapada zaklonjen s palačama splitskih plemićkih obitelji Grisogono, Cipci i Skočibučić.
Upravo u palači poznatoj pod nazivom Skočibučić-Lukaris danas se nalazi Riznica splitske katedrale, koja je službeno otvorena na blagdan sv. Jerolima, 30. rujna 2020. godine.
Palača Skočibučić-Lukaris nalazi se uz jugozapadni dio Peristila. Omeđuju je dvije ulice, s juga ulica Ilirske akademije, a sa sjevera ulica Kraj sv. Ivana. Kao i druge splitske palače nemoguće ju je staviti samo u jedno umjetničko-povijesno razdoblje ili je pripisati djelu jednog autora. Koncept palače isprepleten je različitim stilsko-umjetničkim razdobljima i utjecajima. U prizemlju današnje palače nailazimo na ostatke antičkog hrama iz 4 st. koji se pripisuje božici Kibeli. Prilikom istraživanja u drugoj polovici 20. stoljeća pronađena je kripta hrama i stilobat te ulomak vijenca i dva ulomka kasetona periptera. Hram je bio kružnog oblika, identičan hram ovome iz prostora palače Skočibučić-Lukaris nalazi se u prizemlju kavane Lvxor.
Antička palača, južno od dekumana imala je religijski pojas, koji se sastojao od tri hrama, dva tolosa (antička građevina kružna tlocrta) i jednog prostila (tip antičkoga grčkog hrama koji je ispred svetišta imao predvorje sa stupovima na pročelju). Do danas je zubu vremena odolio samo jedan hram, koji je preobražen u krstionicu sv. Ivana Krstitelja u ranom srednjem vijeku.
Početak gradnje palače Skočibučić – Lukaris ne može se točno datirati, no praćenjem kamene plastike uklopljene u njeno zdanje možemo zamijetiti da je najraniji sloj romanički, a nalazi se na prvom katu. U razdoblju rane gotike palača dobiva dvokatna krila, što utječe na formiranje unutrašnjeg dvorišta u koje su se tijekom 15. st. oblikovale dvije lođe. Istočno pročelje palače, okrenuto prema katedrali sv. Dujma najveće je preinake zadobilo u razdoblju renesanse. Tada je pročelje dobilo nove otvore, reprezentativni ulazni portal, prozore na prvom katu i balkon na drugom katu. U 19. st. pročelje se opet otvara za nova vrata koja vode na stepenište. U ovom razdoblju palača je imala stambenu namjenu. Šezdesetih godina prošlog stoljeća ovdje se nalazilo Radničko sveučilište Salaj.
Palača Skočibučić-Lukaris dobila je ime po grbovima starih plemićkih obitelji koji se nalaze na njoj, Skočibučića i de Luccarisa.
Prenamjena prostora palače u muzejski prostor započela je 2000 -tih godina i trajala je oko 17 godina da bi napokon 30. rujna 2020. godine na blagdan sv. Jeronima prostor nove Riznice splitske prvostolnice napokon zasjao i postao centar sakralne umjetnosti u ovom dijelu Hrvatske.
Koncept i postav Riznice splitske katedrale osmislila je dr.sc. Vanja Kovačić. Kroz prizemlje i dva kata zastupljena su umjetnička razdoblja od antike pa sve do kasnog baroka. U prizemlju Riznice, na samom ulazu nalazi se izložba koja prati razvoj istraživanja o katedrali sv. Dujma. Tu se nalaze video projekcije koje nam donose prikaze o radovima unutar splitske prvostolnice, inventaru koji je nekoć bio dio kamenog inventara poput oltarnih pregrada. Klasičan postav nastojao se oplemeniti uvođenjem modernih sadržaja kroz navedene projekcije s težnjom da u tom smjeru nastavimo rad približavajući se mlađoj publici na interdisciplinaran način.
Postav Riznice katedrale sačinjavaju radovi umjetničkog obrta, oni su učestalo produkt domaćih majstora, koji su pratili strujanja i utjecaje posebno sa suprotne obale Jadrana. Značajan izvor za proučavanje građe su knjige inventara i nadbiskupske vizitacije, a ponekad i knjige ekonomata. Najstariji zapisi sežu u davnu 1342. godinu te s prekidima možemo pratiti kako se inventar mijenjao tijekom stoljeća.
Kada bi se radio presjek najvažnijih dijelova postava vrijedilo bi između mnogobrojnih predmeta istaknuti vrijedne knjige poput Splitskog evanđelistara (Evangeliarium Spalatenese), najstariji kodeks u Hrvatskoj pisan pretežito latinskim jezikom, a čiji nastanak i podrijetlo još nisu razjašnjeni. Datira se nastanak u 7. ili 8. stoljeće. Bogorodica s Djetetom i 11 apostola zasigurno je jedan od najljepših primjera obrade plemenitog metala nastalog u 14. stoljeću, a nekad su zajedno sačinjavali palu oltara sv. Dujma. Od slikarskog opusa najistaknutije su tri ikone Bogorodice s Djetetom s dobro nam poznatim nazivima, Gospa od Žnjana, Gospa od Zvonika i Gospa od Sustipana. Splitska prvostolnica među svoje najvrjednije relikvije ubraja relikvijar trnove krune i drva križa te svoja dva salonitanska mučenika Dujma i Staša čija su poprsja izrađena u Trevisanovoj radionici u baroknom duhu. Ovo je samo maleni dio predmeta od vjerskog i umjetničkog značenja pohranjenih u Riznici uz brojna ruha, crkveno posuđe, slikarstvo, zavjetne darove i ostalo.
Veliki dio predmeta iz fundusa Riznice nije izložen i čeka da se ostatak istočnog dijela palače jednog dana pripoji Riznici te oblikuje cjelinu koja štiti kulturno, duhovno i umjetničko naslijeđe Splita i Hrvatske.
Crkva je oduvijek na ovim prostorima bila zaštitnica naroda i svega što čini jedan narod od njegove religije, jezika pa nadalje. Upravo o tome tiho zbori postav Riznice kroz svaki potez kista, nit konca ili udarac dlijeta.
