Krist je u Hostiji bijeloj izašao iz crkve.
Mašu srebrenim kadionicama ministranti.
Prozori su ogrnuti sagovima, okićeni cvijećem.
Danas su Korosanti.
Sve je pošlo za Njim. On ide u blistavost polja,
dok Ga zvonjava silna iz praznoga prati mjesta.
U tišini dočekuje Ga samoća njiva i vinograda.
Poljskim je cvijećem posuta sva cesta.
Ide za Njim mnoštvo pognute glave (kao ono nekada);
zrelo se žito povija pred Njim, ko da tajnu sluti.
Vinogradi lebde u visini obronaka i pružaju mladice.
Sve je ko nekad. On samo šuti.
Prostrla se pred njim u čežnji trudom obrađena zemlja,
koju je nekad stvorila Njegova ljubav i Njegova sveta volja.
Kao anđeli posiplju pred njim cvijeće djeca u bjelini.
Otkrila se sva ljepota janjinskoga polja.
Blista zlatna monstranca u suncu, kad on blagoslov dijeli.
Mnoštvo kleči, vinogradi se zelene, pognuto se žito jače žuti.
Sve u zanesenju žudi, da progovori kao nekad s učenicima.
Ali On blagoslivlje i šuti.
Masline se srebrene osjećajući Njegovu blizinu;
Nadviše nad cestom svoj grane poput skrušenih rúkā.
O, i Salamun nije imao u kraljevskoj svoj slavi
takvih slavoluka!
A iza Njegova pohoda polje je prazno. Blistaju se puti.
Žito se iz zanesenja zlatnog uspravi i prene.
Vinogradi njišu mladicama kao da s visina mašu.
Masline se ganuto srebrene.
Ivo Lendić
Korosanti (dijalekt.) naziv za Tijelovo; (lat. corpus sanctum, tal. corpo santo, što stari dubrovački pisci prevode „aliti Tijelo Gospodinovo – Tijelo Slavno“).
Janjininsko polje udaljeno je nešto više od jednoga kilometra od mora, nalazi se u selu Janjina, na Pelješcu. Okružuju ga terasaste uzvisine zasađene vinovom lozom i maslinicima. Ondje su i ruševine crkvice sv. Jurja u Polju (9. – 11. st.), župna je crkva sv. Vlaha.
monstranca ( srlat. monstrantia ≃ monstrare: pokazivati) pokaznica, izvorno je pokaznica bila svaka posuda u kojoj su seizlagale svete moći. U kasnijim vremenima pokaznica je postala pozirna spremnica u kojoj se posvećena hostija izlaže pogledima vjernika.
GRAĐA ZA VJEROUČITELJE
O POJMOVIMA
MASLINA
Kao što vino s lozova trsa razvedruje srce čovječje, tako je maslina puna mrsa, tj. ulja koje siti dušu i daje svjetlost svjetiljkama.
Po svježu maslinovu listu u golubičinu kljunu Noa je znao da su opale vode sa zemlje. Stoga je maslina simbol mira u židovstvu i kršćanstvu, predstavlja znak mira što ga Boga uspostavlja s čovjekom. Zanimljivo je da su sijenski slikari u ikonografiskom prikazu Navještenja u ruku arkanđela Gabrijela stavljali maslinovu grančicu, to jest znak mira, a ne ljiljana (simbola čistoće). Naime,
Sienna i Firenza su bili suparnički gradovi, a na firentinskome je grbu bio znak ljiljana.
U staroj Grčkoj maslina je bila sveto drvo, posvećeno Ateni, božici mudrosti (rimska inačica: Minerva). Masline u Eleuzinskoj dolini bile su posvećene; njihova se sječa kažnjavala smrću.
U jednoj islamskoj predaji, maslina je središnje stablo (os svijeta) na zemlji; vjeruje se da je na svakom listu masline ispisano jedno od Božjih imena. U drugoj predaji maslinu, kao blagoslovljeno stablo, poistovjećuju s Abrahamom.
* mast može imati dvojako podrijetlo životinjsko (mrs) ili biljno (ulje); služi u prehrani i liječenju mazanjem (ljekovita mast); u knjiškom jeziku označuju boju puti, npr. crnomanjast – čovjek tamne puti; masnica – modrica, tj. koža pomodrjela od udarca.
O hrvatskom jeziku
FRAZEMI I NJIHOVO ZNAČENJE
premazan svim mastima – prepreden, dorastao svakom nevaljalstvu
i vlast i mast – obogatiti se dok si na vlasti ili u sprezi s vlašću
ode mast u propast – kad propadne ono što nisi čuvao ili si krivo stekao
plivati u masti – živjeti u izobilju
vaditi komu mast – kinjiti, zadirkivati ili mučit koga čime što mu smeta
živjeti u masti i lasti – živjeti u izobilju, zadovoljstvu i ugodama
masno platiti – odviše ili preskupo
masna laž… psovka …šala – pretjerano, golemo, nepristojno, nepošteno
Uz razgovor s učenicima
Poticaj za iskazivanje osjećaja i stavova
Po čemu sve zaključujete da je Janjina prostor pjesnikova djetinjstva?
Čitajte pjesmu naglas, i polako; uočite da je gotovo svaki stih samostalna rečenica.
Osluškujte ritam svojega glasa. Zamišljate prizore u odabranoj kitici i pojmove (riječi) koji se mogu oćutjeti osjetilima okusa, opipa, njuha, vida i sluha.
Krist je u prvome stihu svake strofe u pjesmi: što čini on, što čine njemu? Tko sve dočekuje Krista, tko mu se raduje?
Prisjetite se pojedinosti svoje prve tijelovske procesije, npr. osjećaja, odjeće ili ruha, hoda, pjesama, kuda je procesija prolazila?
Saznajte zašto se Tijelovo ili Korosante na osobit način slavilo u Dubrovačkoj Republici:
Za nenadano oslobođenje od kuge na Tijelovo godine 1422. Dubrovački senat odredio je u znak zahvale i priznanja Bogu i sv. Vlahu da se tijelovska procesija obavlja s najvećim sjajem uz prisutnost Kneza i svih vijećnika s upaljenim duplijerima u ruci, koji će se kasnije razdijeliti u četiri dijela: jedan za nadbiskupa grada, drugi za Kaptol sv. Marije, treći za crkvu sv. Vlaha, a četvrti za redovnike dominikance i franjevce. Predviđene su i kazne za one koji ne bi došli, a ako bi tko izostao od Malog ili Velikog vijeća zbog bolesti i ne bi se opravdao, morao se čim prije upisati kao dužnik Općine za svotu od pet perpera.
Da se posti uoči Tijelova, odlučeno je 8. lipnja 1465. te da se ,,onaj post mora održavati takovom brigom da uspomena tolikih dobročinstava i čudesa pređe na naše potomke za sva buduća vremena i da se i u buduće naš grad može pouzdati i postignuti još više pomoći po milosrđu Onoga, na čiju je čast i slavu rečeni blagdan odredila Crkva.
U vrijeme silnog straha nakon pada Bosne, tijelovska je procesija bila posvećena molbi za zaštitu grada. Vijećnici su izjavili da je Dubrovnik prije ostalih gradova pozvan slaviti taj blagdan, jer je svojim očima vidio da je kuga prestala upravo na taj dan. Vidio je i svoga neprijatelja, turskog cara Mehmeda, koji mu je spremao propast, mahnit za krvlju, ali je na blagdan Tijelova odustao od svoje namjere. Nakon toga su utihnuli glasi protiv Turaka.
Napomena:
Zamjenice koje zamjenjuju Božje ime (Bog, Otac, Sin, Duh Sveti te ime Blažene Djevice Marije) ne pišu se velikim početnim slovom, npr.: ti, tebi; tvoj, tvoga, ga…; njemu, mu; njega, ga; nji, ju; njoj, joj itd. Naime, velikim se početnim slovom ne iskazuje veća čast Gospodinu Bogu.
Lendić nije doživio povratak u Domovinu, pisao je prema tekstovima (čitaj: pravopisima) stranih jezika.
No u osobnim tekstovima svatko može pisati velika ili mala slova prema svojemu osjećaju.
O pjesniku
https://hbl.lzmk.hr/clanak/lendic-ivo
dr. sc. Nada Babić
