Mt 6, 26-30 Jutros sam počeo dan molitvom bojama. Tvojim. Čudesnim. Rasprostro si oblake po nebu pa pustio sunce da se njima igra. A ono je, razdragano jutrom i burom, prosulo Tvoje boje po Tvojemu nebu, zemlji i moru. Iz kuće je dopirala jutarnja molitva braće upućena nevidljivu Tebi. Nisam sjedio s njima. Molio
Iv 6, 14-15 Nitko me ne razumije tako dobro kao Ti svojom šutnjom. nitko sa mnom nema toliko strpljenja kao planina. Ako sam danas bio toliko sretan s Tobom u tišini i samoći planine, znači li to da ne volim ljude? A kako to da sam tek danas razumio neke od njih? Kako to da
Kada si govorio, mnogi su pili Tvoje riječi. Kad si hranio gladne, bilo ih je na tisuće. Kada si ulazio u Jeruzalem, cijeli grad je klicao od veselja. Kada su te sudili, nisu mogli stati u dvorište svi koji su htjeli pratiti optužbe, obranu i presudu. Kada su te osudili,
Nitko nije vidio preobrazbu Tvojega mrtva tijela u uskrslo i nitko nije bio budan kada se kamen s groba otkotrljao. Kao što si nastao u tajnosti majčina tijela, u času kada se u Nazaretu, čuo njezin nježan i jasan glas: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi! i Marija
