Čemu ljutnja? Ovo pitanje bi svaki puta u meni izazvalo bujicu osjećaja, nelagode, netrpeljivosti, muke, nemoći… Drugi bi mi znali reći: “Pa kako se neću ljutiti kad ljudi ne kuže ono što želim, kad ne vide, slijepi su i ne razumiju, već i dalje idu po svome! Kako da se ne naljutim kad čujem što sve govore, kad vidim što čine, kad u životnom ophođenju ne idu za moralnošću, kad se unatoč svemu brane svojom lukavošću, kad izbjegavaju reći istinu, kad mirno govore laži i još se brane, kad stavljaju maske i ne dopuštaju da im se skine s lica, kad napadaju bez razloga i smišljaju kletve…?”
Jao! Toliko ljutnje i ljutitog naboja već u ovih nekoliko retoričkih pitanja i izjava…
Ljutnja je često prisutna u našim životima. Što je, zapravo, ljutnja i zbog čega se javlja? Postoji nekoliko uzroka i reakcija. Jedan od njih je taj što osoba nije napravila nešto prema našoj zamisli ili hijerarhiji naših vrjednota, a drugi naša opravdana reakcija na grijeh ili nepravdu koja je učinjena. Treći, ili tko zna koji, razlog bi bio što se život ne preklapa s našom zamisli i što nemamo često snage oduprijeti se nedaćama, pa se, eto, ljutimo.
Nije uvijek lako ostati smiren i izbjeći ljutnju. Možemo osjećati od umjerene iritacije do preplavljenosti bijesom. Kad osoba dođe u fazu potpunog bijesa, teško se zaustavi. Bolje je reagirati na rane simptome i sasjeći ih u korijenu. Tako sebe odgajamo, susprežemo se od negativnih posljedica i dajemo si vremena.
Osjećaji koji stoje iza ljutnje čine nas slabima i ranjivima, a ljutnja je obrambena reakcija koja nam ponekad daje snagu i osjećaj kontrole. Kad smo pored ljutitih ljudi, znamo ustuknuti jer nas je strah njihova sljedeća koraka. Ljutnja je također naučena reakcija, nije iskonska (hvala Bogu!). Zato, možemo naučiti kako da je promijenimo u neku zdraviju reakciju. Želimo li naučiti ispravno se nositi s osjećajem ljutnje, trebamo znati njezine uzroke. Niz je faktora koji utječu na jačinu izražene ljutnje. Ako ste ponekad vidjeli vaše roditelje kako se naljute jedno na drugo pa problem riješe kasnije, najvjerojatnije ćemo i mi preuzeti takvo ponašanje. Određene vrste ljutnje učimo kroz život, uviđajući koje nam najviše odgovaraju. Zanimljivo je to. Ljutiš se jer si tako naučio…
Ne znam jeste li ikada susreli ljude za koje drugi uporno tvrde: “On/a se nikada ne naljuti. Blago njima!” Je li to baš uistinu tako? Što duže osoba zadržava negativne osjećaje u sebi, što više potiskuje uzroke ljutnje i izbjegava o njima razgovarati, reakcija, kada do nje dođe, a doći će, bit će glasnija i intenzivnija.
Svakako, ljutnja nije dobra ako je postala nečije generalno ponašanje, odnosno stil života. Da bi neke osobe opravdale svoju ljutnju, a kršćani su, često znaju opravdati svoje postupke služeći se Isusovom reakcijom u Hramu, kad je isprevrtao sve stolove i tako šokirao sve prisutne. “U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: “Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.” (Iv 2,13-22)
Isus je ljut. I što sad? Kad vidi nedostatak poštovanja ljudi prema kući njegova Oca, mjestu molitve, mjestu Njegove prisutnosti, jasna nam je ova reakcija. Ljudi su slijepi za to tko je Isus i gluhi za njegovu poruku. Koliko često krivo shvatimo riječi ili postupke drugih i okrenemo se odmahujući glavom na ono što smatramo glupošću?
Ponekad možemo ući u pregovore s Bogom. Možemo reći: ”Bože, ako ti učiniš ovo za mene, ja ću učiniti ono za tebe”. Naš odnos s Bogom možemo lako pretvoriti u vrstu transakcije. Isus je ljut jer zna da za nas postoji nešto bolje od trgovačkog odnosa. To je odnos povjerenja.
Iako je život nemoguć bez ljutnje, sjeti se kako i drugi mogu pogriješiti u nekom postupku ili odnosu. Pomisli kako bi vidio taj postupak da si ga ti sam napravio? Ili tvoj dragi prijatelj u kojeg vjeruješ? Bi li za njega našao objašnjenje?
Kad imamo kruta očekivanja i stroga pravila (od sebe ili drugih) uglavnom se i više razljutimo kad se stvari ne odvijaju kako mislimo da bi trebale. Zapitaj se: “Koliko je realno očekivati da neće biti gužva, da nikakvi problemi neće iskrsnuti, da će drugi imati iste stavove kao i ja?”
Dopusti da drugi vide stvari drugačije i daju im druga značenja. Iako se Isus naljutio s razlogom, imaš i ti pravo biti ponekad ljut. Ali, smisao toga nije ostati trajno u tom stanju i osjećaju, već dignuti glavu, oprostiti, primiti oproštenje i nastaviti s radošću.
Ljutnja je prolazna stvar. I to nas tješi.
Elizabeta Glasnović, mag. theol.
